Ivan Kudeljnjak | Putnik

Pogledaj vizure ovih otoka, 

za njih su izvjesnosti pritajene, za njih je tvoje klatno ditiramb

Ona nalažu kako je mit na vernakularu napuštanje,

A polje značenja ushit

Ushit obilježje djevaca

Sječa odsutnih borova istodobna odbjeglom jatu

Utajenom pred umorom djeteta

Ona se pitaju trebaju li im trpni glagoli da osmisle 

kako nemušto graktati 

i kako zatajeno misliti

Prema njihovu iskazu,

dostajalo je popuniti formu ispoljavanjem glasova, 

bol iskazati tijelom,

a uzaludne čežnje otimati

ustima jeke

I domisliti kako je sve ionako navijestio suton,

u prinudi se sjećajući kako su se obale u djetinjstvu opisivale uz zamor, a danas se opisuju djetinjstvima 

i kako nema više tijela koje bi zatajio moru

ni kiše kojom bi začuo pogibiju,

pa napokon možeš odahnuti u blaženoj pomirbi

No ipak,

što vidiš sada,

toga već u praskozorje nema

I zato

zamijeti slane ptice u jugu vidokruga,

i njihovu pomalo metaforičnu narav,

i ostavi tlapnje sa sjetom i ostavi sjetu u sjeni krošanja,

privi se pučini uz kičmu,

i prepusti sutrašnjicu starosjediocima,

i ime će tvoje za muku sužnjima biti zatajeno

iz pjesama brodolomaca

Najavljen program 31. Sa(n)jam knjige u Istri

Ovogodišnji dobitnik Nobelove nagrade za književnost László Krasznahorkai i amblematski autor pulskog Sa(n)jam knjige u Istri Boris Dežulović - počasni su gosti ovogodišnjeg 31. Sa(n)jam knjige u Istri – Pulskog festivala knjiga i autora, koji će se održati od 28. studenog do 7. prosinca. Krasznahorkai će predstaviti knjigu „Herscht 07769“ i biti gost prvog ovogodišnjeg Doručka s autorom, a Dežulović, dolazi s novim romanom „Tko je taj čovjek“ koji duboko zadire u središnju sajamsku temu Nemiri. Glavna pozornica Sajma i ove je godine pulski Dom hrvatskih branitelja, koji će kao hram knjige i palača autora 31. Sajma u gotovo 100 programa ugostiti više od 100 eminentnih autora iz cijelog svijeta.

U Pulu sa svojim kreativnim nemirima dolaze turski pisac Burhan Sönmez, velika Dacia Maraini, Tamta Melashvili, Hiroko Oyamada, Claudia Durastanti, Narine Abgaryan, Antoni Libera, Dorothy Cross, Sergio Segio, Ivana Šojat, Damir Karakaš, Nataša Govedić, Kruno Lokotar, Ljiljana Filipović, Božo Kovačević, Aleksandar Stanković, Glorija Lujanović, Dinko Telećan, Goran Vojnović, Ratko Rudić….* Sajamska produkcija premijerno predstavlja izložbu „Sajam na oko“ Mauricia Ferlina i film „Snovi od papira“ Borisa Miljkovića o uzbudljiva tri desetljeća pulskog Sajma 

Izvor: Sa(n)jam knjige u Istri 

Stevo Leskarac | Timunjer soneta

 

Ivanu Dobri Žirjaninu

Pod nebeskim plaštem uzbunjene pare

Bistrila se pjena uzavrela virja.

Vriju morske zore ča nikad ne stare

U stihovlju sjajnog pjesnika sa Žirija.

Duh soneta gradi od čakavski' riči

Ča na svitu same živiti ne mogu.

Taj timunjer svitu najvećma doliči

I vrulja pepelu, bokaleta Bogu.

O' mora se njega odmolat ne more,

Svita u kon cvita mrljus ruže soli;

Fete, tvrda kruva nagrezane kore

I njegova školja ča se dušon voli.

Kraj njegove stine vitar će pasati

Fortunal soneta ciloga uvati.

_________________________________________________________

ŽIRAJSKI RJEČNIK: virje/virovi, timunjer/kormilar, vrulja/podmorski izvor, bokaleta/vrč za vino, odmolat/odvezati, mrljus/miris, fete/šnite, nagrezan/grub, školj/otok, pasati/proći, fortunal/nevrijeme s valovima i vjetrom 

Biserje samoće, Beletra, 2024. 

Mirjana Gaura | Neću posustati

Dete sam svoga Zagreba grada

i često se setim života svog tada.

Naši dućani, na trgu NAMA,

obleć sam se mogla furt kao dama.

Bit gradsko dete ni bila šala

kaj je pasent i deca su znala.

Gde kupit cipele svak' bi ti rek'o

Šimecki, Borovo i znani Peko.

Iris je imal predivne šminke,

larfale tada nisu se klinke.

Gradska se puca ponašala fino

u osam na večer bi išla u kino.

Ni tada bilo lažnih frendica,

neg' još od vrtića prijateljica.

Tada je bila i normalna klima

proljeće, leto, jesen i zima.

Svi smo se smeli sunčati tada

niko ni bežal u hlad kak sada.

Fest smo uživali za svoje novce,

a ne sam po noći kak neke ovce.

Sada na moru jedva dišemo,

a svojima lažne reči pišemo.

Svi smo mi znali kaj beli je sneg,

na Cmroku se sanjkali niz njegov breg.

Posvud se orio sretan naš smeh

u tuđu bi zemlju bilo ić greh.

Kada je proljeće život vratilo

blagim je suncem sve tad pozlatilo.

Zeleni parkovi i miris trave

s cvrkutom ptica toplinu kaj slave.

Kaj reči za jesen kaj svojim je kistom

prešla tak nježno baš svakim listom,

a kada bi vetar u posjet stigel

u vis bi šuškavo lišće svo digel.

Sada pak znaš kak jesen je tu

kad poleglo lišće vidiš na tlu.

Vlažni zrak vlada i toplo vreme,

u kojem si dobu imaš dileme.

Mladi bez stila, poludela moda,

vani u život u ponoć se hoda.

Nema finoće ni lepih reči,

svak svoju taštinu na drugima leči.

Parkovi sad su od par kvadrata

di stanu par klincof i poneki tata.

Tko ima posel jako je zbunjen

jer dela za siću kak da je munjen.

Izgubljeni mladi, penzići gladni,

mnogi na burzi ljuti i jadni.

Osmeh se retko na licima viđa,

sused se susedu više ne sviđa.

U prkos svemu sad ću zapjevati,

jer neću kukati nit na to zevati.

Odustati neću od svojih snova,

preda mnom mnoga su jutra još nova.

Stazama svojim polako se krećem,

ponekad stanem pa opet šećem.

Znam kak na zemlji sam tek mala kap

kaj na ovom svetu čini živim slap.

Slava Rosandić | Ljepota prolaznosti

Nimamo, nimalo 

nije tuge 

u neminovnosti prolaznosti; 

čak vedrinom stakla

zrcalimo prošlost neku - 

je l' to bilo tvoje

ili moje postojanje?

Ah! baš je divno nevažno - 

kad si ljuljaj čestice

kad si vitlaj čestice 

u toj rupi Bezvremena

u toj rupi

Svevremena... 

Elis Gobo | Makiništa od suz / Strojovođa suza

Makiništa od suz

Pridu anke takovi dnevi:

dnevi od suz.

kada se samo složu jena na drugu

a na saku prihaja još toliko,

kada je lice mokro,

a z uči se muti.

Kad ne valjoš,

ma jušto za nič,

kad si makiništa na makini od suz.

I jušto zato ča kapiš da makinivaš som,

čuješ se tako joko krif,

ča zobi si kadika je oni baton za frmat.

Paro ti se ukraden oli zguljen

dokle glovu si skri  na kroj kadi se tvoj patiment ne vidi.

Do čer makiništa za pohvolit

ki makiniva samo drito,

prez gledat desno ni livo,

a danaska već ne znoš ki je to makinu za fadige

gambijo za makinu od suz.

Strojovođa suza

Dođu i takvi dani:

puni suza,

kad se suze samo nižu jedna na drugu,

a na svaku dolazi još toliko,

kada lice postane mokro,

a pogled se zamuti.

Kad ne valjaš

baš ni za što,

kad si strojovođa stroja suza.

I baš zato što si svjesan da sam upravljaš strojem,

osjećaš se jako krivim

što si zaboravio koje dugme pritisnuti kako bi stroj stao.

Čini ti se ukradenim ili izgubljenim

dok okrećeš glavu da drugi ne vide tvoju patnju.

Do jučer uzoran strojovođa

koji gleda samo ravno,

ni lijevo ni desno,

a danas ne znaš tko je stroj za najuspješnije poslove

zamijenio strojem za suze.

Koncert povodom 200. obljetnice rođenja Johanna Straussa „kralja valcera“, Društveni komorni ansambl HGZ-a: „Valceri i polke“

 

Jadranka Göttlicher | Bezuvjetna ljubav

Mašu s njom oni duhovni kao sa zastavicom

A ona je tako teška da postaje samo riječ

A riječi nam lepršaju, lagane i neodgovorne

Cura na biciklu misli da je to kad voliš čovjeka

Koji nije dobar prema tebi

Mama pred školom misli da bezuvjetno voli

I dala bi djeci i bubreg i srce i život

I sanja da su pametni, zdravi i dobri

A onda dođe Lukas, tri mjeseca prerano

I stalno ganja ta svoja tri mjeseca

Svoj zodijak, svoj rođendan 

Ne očekuješ ništa za ovaj svijet

Ni ponos ni svrhu ni mir

Očekuješ samo da on bude sretan 

U svijetu iza zelenog zrcala

Voliš ga bez uvjeta, beskrajno

I vrtiš se s njim na planetu

Koji bešumno hrli u beskraj Svemira

7. godišnjak UHAH-a "101 hrvatinac"

 

Sto i jedan aforistički hrvatinacu

Udruga hrvatskih aforista i humorista utemeljena je 2017. s ciljem promicanja aforističkog stvaralastva, otvaranja medijskih prozora za tu dugo vremena zanemarenu najkraću knjizevno-satiričnu vrstu i stvaranje svog kanona u hrvatskoj knjizevnosti. Tako je već sljedeće godine pokrenut godišnjak koji objavljuje aktualne aforizme članova Udruge, a krajem 2019. pokrenut je i e-magazin "Uh!Aha" koji je pid uredničkom palicom već nabrojio 70 brojeva, otvorivši svoje stranice i humoristima iz svijeta

Nedavno se pojavio i sedmi tvrdo ukoričeni godišnji zbornii u koliru, s karikaturom Joška Marušića na naslovnici te je tragom prethodnih godišnjaka krenuo u ruke čitatelja diljem svijeta na svim kontinentima.

Vidimo da aforisti u Lijepoj Našoj i u svijetu sve više uviđaju kako se isplati potruditi i redovito slati svoje radove u uredništvo UHAH-a.

Niz od sedam takvih zbornika jedinstven je u hrvatskoj i u svjetskoj knji¾evnosti, i već se sprema osmi nastavak. U rpromanu godišnjaku Zlatni rez (2018.) zastupljena su 24 utemeljitelja Udruge, u drugom Biseri uma 62 autora, u trećem koronskom Stožer i maske 82, u četvrtom Četvrta doza 90, u petom Čista petica 92, u šestom Spletke u pleteru 84, a u ovom sedmom uvršteno je rekordnih 114 aforista i aforistica. U početku se uredništvu, s Miroslavom Vukmanićem na čelu, javio točno 101 autor pa se odlučilo za naslov 101 hrvatinac, koji reže i laju (a karavane prolaze), a na koncu je između korica uvrsteno još trinestero mlađih imena pa je oboren rekord od čak 114 hrvatskih pisaca dobre volje, od najstarijeg 93-godišnjeg Martina Jakšića do najmlađih, 19-godišnjih Iris Babić i Faruka Krkalića, aforist(ic)a koji žive u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Njemačkoj i Australiji..., a tridesetak njih prvi se put predstavljaju na ovaj knjiški način. Među predstavljenim su 32 autorice, a dva aforista su nas u međuvremenu zauvijek napustila.

Nastavlja se biti pravednima i stoga je svaki autor dobio podjednaki prostor - po dvije stranice s fotografijom, kratkim životopisom i s tridesetak aforizama, poput glazbenog festivala na kojemu svi izvođači u tri minute moraju pokazati kako i koliko umiju. Tako nastaju remek djela, iako smo svjedoci da neke pjesme jedva prežive sud vremena.

U zborniku su zastupljeni aforisti različitih izričaja - od poetskog i iskričavog, mudrosnog i poučljivog, do humornog i satiričnog. Pronaći ćemo tako, primjerice, i aforističke bisere koji su se ugnijezdili u kratkim poetskim  Mladena Machieda i drugih pjesnika. I ovim zbornikom Udruga hrvatskih aforista i humorista, koja broji osamdesetak članova, dokazuje da postaje pravi aforistički rasadnik, voćnjak u kojem bujaju stare i mlade voćke razliŁitih sorti iz kojih se daju iscijediti duhovni i duhoviti eliksiri.

Ruža Zubac-Ištuk | Pjesnici (ni)su čudaci

                                        

Pjesnici nisu čudaci – 

samo su malo zanesenjaci

koji i u stotoj mogu u travi 

dubiti na glavi i pogledom ljubiti nebo.

Oni poput djece nose u glavi

nečiji čuperak plavi,

a kada se požele igrati šale 

mačke psihijatru mišu vode

ili na mjesecu kao u čamcu

brode, brode do slobode.

Nitko osim njih ne uspijeva

sto cipela obuti na noge stonoge,

niti ceste noću od srebra tkati,

u gnijezdu od paučine nježno, nježno

sunčeve zrake uspavati.

Pjesnici nisu čudaci,

samo su malo zanesenjaci

i jedina su bića ispod nebeskoga svoda

koja štiti pjesnička sloboda.

Sonja Smolec | Dok vjetar preslaguje svijet

Lišće pada bez buke,
kao da ne želi uznemiriti zrak između nas.
Miris mora, šume, gljiva i dima
miješa se s dahom jutra.

Na napuklom prozoru zrcali se sunce,
tanko poput stare zlatne žice.
Netko u susjednom dvorištu trese tepih,
i čitav svijet na trenutak udiše prašinu uspomena.

Rukom prelazim po zraku
kao da ću uhvatiti obris nečijeg osmijeha od jučer.
Sve što odlazi, odlazi polako,
i s nekom čudnom, nježnom željom za ostankom.

U Mjesecu hrvatske knjige GKK predstavlja najnovije knjige OMH u Splitu - knjige Danice Bartulović, Josipa Jovića, Nikše Krpetića i Petra Merčepa

 

U Mjesecu hrvatske knjige GKK predstavlja najnovije knjige OMH u Splitu 

BIT ĆE PREDSTAVLJENE KNJIGE DANICE BARTULOVIĆ, JOSIPA JOVIĆA, NIKŠE KRPETIĆA I PETRA MERČEPA

U sklopu Mjeseca hrvatske knjige u srijedu 29. listopada 2025. u 18.00 u Nadbiskupovom kaštelu u Kaštel Sućurcu predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Splitu Snježana Šetka predstavit će časopis Hrvatska obzorja, zbornik Bleiburg: Krvavo proljeće u južnoj Koruškoj 1945. i tragedija Hrvata, knjigu Gdje smo sada? Josipa Jovića, roman Grimizna kutlama Petra Merčepa te knjige koje su tiskane po svršetku književnog natječaja Hrvatski narodni vladari nekada i danas u sklopu Trećeg festivala zavičajne književnosti OMH u Splitu Vridilo je na svit doći Danice Bartulović i Od knezi, Tomislava do Franje Nikše Krpetića.

Uz predsjednicu Snježanu Šetka, knjige će predstaviti autori: Danica Bartulović, Josip Jović, Nikša Krpetić i Petar Merčep, dok će u glazbenom dijelu programa nastupiti Pučki pivači župe sv. Jurja m. – Kaštel Sućurac. Moderator događanja bit će Renata Dobrić.

Posebna pogodnost za sve nazočne bit će besplatno jednogodišnogodišnje članstvo u Gradskoj knjižnici Kaštela. Naime, svi zainteresirani posjetitelji moći će se nakon događanja besplatno učlaniti u Gradsku knjižnicu Kaštela.

Više informacija na 021 226 001.

Gordana Kurtović | Jesenja pjesma

Jesenja kiša lije .

Strune su njene pune

sjete, melankolije 

uz blagu svjetlost lune.

Kao i lišće suho 

puštam se vjetrovima 

u ovo veče gluho.

Stremimo u visine.

Iz sive hladne tmine

košmara, strepnje, straha

riječ topla je izlaz.

(vodi do zlatnog praha)

Onda trak svjetla sine

ublaži sjene krute

osvijetli sve pute

dosegnuvši visine.

Književni kompas Sisačko-moslavačke županije 31.10.2025.

 

Poštovani,

zadnja tribina "Književnog kompasa Sisačko-moslavačke županije" Društva hrvatskih književnika za ovu godinu na rasporedu je u petak 31. listopada u 18 sati uz gostovanje osebujnog riječkog umjetnika i pjesnika Mihaela Arčona. Predstavit će svoju najnoviju zbirku poezije "JEZIK (SAM)" u formi Cabareta.

Okupljanje zakazujemo u Sisku, Art caffe, Rimska ulica 19.

O autoru:

Mihael Arčon (umjetničkog imena Archangel Mihael) je hrvatski umjetnik, autor poeta i kantautor. Rođen je 08.12.1976. u Rijeci, gdje i danas živi.

Profesionalno obavlja odvjetnički poziv. Osim poezije piše i kratke priče. Svoja djela izvodi recitacijom, recitacijom uz gitarsku pratnju i glazbeno vokalnom izvedbom, a što sve zajedno kombinira ili izvodi zasebno kao jednu cjelinu.

Iza sebe ima jedan samostalan glazbeni album "Pusti me da lutam" 2012.g./2013.g., i samostalnu knjigu poezije "Otkrivanje" 2012.g.

Hrvatsko književno društvo njegov rukovet pjesama JEZIK (SAM) nagradilo je pjesničkom nagradom „Josip Eugen Šeta“ za najbolji neobjavljeni rukopis za 2023.g. Ova knjiga upravo je objavljena u nakladi Hrvatskog književnog društva te sunakladi „Bratstvo duša“ Zdenka Franjića.

Jedan je od su-voditelja Riječkih književnih jutara koja organizira Hrvatsko književno društvo.

U kasnijem dijelu večeri moći će nastupiti i ostali zainteresirani autori.

Književni kompas Sisačko-moslavačke županije se održava uz potporu Ministarstva kulture i medija RH te Sisačko-moslavačke županije.

Siniša Matasović,

predsjednik Ogranka DHK SMŽ

Snježana Budanec | Ne zaboravite me

Putuje kao lastavica

Razočaran čarolijom zimske ljepote svoje grude.

Nošen vjetrom zapadnjakom

U nepoznatu zemlju kruha i plaće

S kamenom u želucu,

Kliještima oko srca,

Vrećom briga i silom razvučenim osmijehom.

Uz pozdrav: „Ne zaboravite me!“

Vratio se za kratko jer je sanjao o povratku i

Još je tu u snu pored svoje braće.

Sanja o novom proljeću.

Opet se u jesen diže.

Putuje kao roda razočaran prognozom.

Vode ga neke nove sjeverne kiše.

Pozdravlja sve od reda:

„Ne zaboravite me!“

I nema ga više…

Mateo Balaban | Ljut sam

Ljut sam što ima smrti. Ljut sam što ima karcinoma, ljut sam što mog tate nema, ljut sam što mi je mama bolesna, ljut sam zbog nepravde, ljut sam zato što sunce sja, ljut sam što dolazi noć, ljut sam što je moj automobil stalno kod mehaničara, ljut sam što sve novce potrošim na gluposti, ljut sam na svoje potrošeno vrijeme sa ljudima koji ne da me ne poštuju, nego mi iz nepoštovanja ne žele vratiti uslugu, ljut sam što volim, više mi je svejedno je li uzvraćeno ili ne, samo zato što volim - sam ljut.

Ljute me ovisnosti, ljuti me što je moj pas Ben umro, ljuti me što moram imati novca i utjecaja da bi moja mama došla prije na red kod dijabetologa, a ona naručena danas, a na red možda dođe za dvije godine!

Ljut sam zbog licemjerja, ljute me bijele rukavice i sterilnost u serviranju karaktera i osobnosti. Ljuti me toksičnost bliskih osoba. Ljuti me što sam morao prekinuti vezu s razumom da bi se pronašao.

Ljute me milioni emocija koje imam i na kraju zbog njih ispadam preserator i govnar. Ljuti me što osobe s novcem komentiraju moje slike, a ne znaju za moje bolove.

I na kraju... Sudit će nam šupci bez ideja koji nisu ništa napravili sa svojim životom i sretni su zbog toga.

I na kraju; ljut sam!

*ebite se!

I vi i ja, cijenjena gospodo.

Hvala!

Silvija Šesto | kao mala, voljela sam se igrati gumenim lutkicama iz iličke „Jugoplastike”

 

kao mala, voljela sam se igrati gumenim lutkicama iz iličke „Jugoplastike”. izbor igračaka i osobito lutaka nije bio velik, a prvu barbiku samo sam gledala u izlogu Posrednika u Petrinjskoj. nisam baš bila zagrijana za takvu mršavu spodobu u veličanstveno širokoj roza krinolini, ali sam je voljela pogledati jer je iskakala iz uobičajene ponude. a onda sam dobila lutku. iz tuđine. kose boje meda s dodatnim umetkom za rep. bio je to svojevrsni stres jer beba je bila fakat hoh u odnosu prema svemu što sam dotad imala. uz to, govorila je nešto poput „mama” kad bih je prevrnula kao što se prevrće prava beba da podrigne nakon cicanja. pa kako mi je bio jedan od najveselijih trenutaka kad sam je dobila, tako mi je bio jedan od najtužnijih kad se nekaj sfrčkalo u njoj i kad je zanijemila. ni a ni be. svi su je popravljali, nitko je nije popravio. kad sam zaključila da joj nema spasa, upustila sam se slobodnije u njeno modificiranje, ošišala je, skratila joj haljinu, nalakirala nokte, pa čak i izvršila malu korekciju nosa tatinim skalpelom za papir. uglavnom, lutku sam sasvim prilagodila svojim potrebama i željama i zapravo je upravo tada, kad je zapravo postala lutka s greškom, postala moja lutka.

jučer, prođem pored starije gospođe na Črnomercu koja prodaje svakojake stvari za malo eura, pa kad sam ugledala sličnu lutku, nisam ni pitala za cijenu. napomenula mi je da govori „mama”, no kad sam došla doma i vidjela što sam za dva eura bez cjenkanja dobila... ne samo da je govorila mama, ona je govorila „papa”, „pipi”, proizvodila zvukove hrkanja, smijanja, plakanja, uzdisanja... cijeli taj niz odslušala sam sve bojeći se da ne veli nešto politički nekorektno. a onda sam je okrenula i vidjela tajni pretinac. što je unutra? kopkalo me prije negoli sam uzela svoj skalpel za papir.

Galerija Modular, Zagreb, 11.11. - 5.12.2025.: O´bojeni zidovi

 

Božica Jelušić | Samo tratinčice vidim

 

Samo tratinčice vidim. Svjetlost je kasna.

Propali planovi leže ko sjene na dnu vrta.

Promuklo grlo, praznina i tuga poluglasna,

Ispod prokislog lišća obris mrtvoga krta.

Škripi krošnja na vjetru, rastočen pianino.

Stara stolarija pušta neprijatelja u kuću.

Posipaš sol na stolnjak gdje se prolilo vino.

Povratak odsutnog želiš, misiju nemoguću.

I ja sam od tih gorkih. Je li mi korijen predak?

Rijetko mi kocka vedrine* padne u pusto krilo.

Ljudi su tako sami. Znak ljubavi je rijedak,

Pošalješ li ga nekom, pitaju: Što ti se zbilo?

Blista li tvoja usna još uvijek kao porfìrit?*

Ili su sjećanja krama s blatnoga vašarišta?

Mišljah da idem svijetom, bacajuć' iskre i spirit.

Samo tratinčice vidim. Živi li izvan njih išta?

________________________________________________________

kocka vedrine-Ujević; porfìrit-vulkanski kamen, nijanse od grimiznog do sivog

27. listopada 2025.

Flora Green

Ilustracija: Internet