Gordana Kurtović | Black and white haiga/haisha

na raskrižju

snova i stvarnosti-

ulični svirač 

Gordana Kurtović | Dogode se dani...

Dogode se dani

kad sunce slabije sja

kad oko suzi ne da kanuti

kad zora kao da neće svanuti.

Dogode se dani

kad sjetna pjesma 

dušu dira

kad sputane su riječi,

a glazba dalje

tiho svira.

Krhotine skupiš

osmijeh nabaciš 

kreneš dalje

spremivši srca glas.

Snježana Budanec | Sanjar

Uvijek u svom svijetu

Bez prozora i vrata

U čistini i na svježem zraku

Bez smetnji

U tišini

Čuje svoje misli

Vlada tihom dolinom

Šeće u daljine

Sanjarske prerije i divljine

Čistu prirodu otkanu od vlastitih sanja

Bez otkucaja vremena

Bez granica

Kupa se u jezeru posutom zvijezdama

Oblači halje od latica mekog cvijeća

Leti na krilima vjetra

Spušta se u smaragdnu špilju

I liježe na postelju od labuđeg perja

Uvijek u svom svijetu bez stakla i zatvorenih vrata

Na svježem moru snova

Bez vjetra i tsunamija

Bez ciklone i undulatus asperatusa

Vlada hramom kontemplacije

Mističnim beskonačnim sanjarskim univerzumom

Lucijana Živković | Jutro u Palmotićevoj

                                      

Opet o nostalgiji koja nas prati, pogotovo kad nas sustignu godine. 

Ovo je jedno jutro mladosti, jutro kad si bezbrižan, jutro kad razmišljaš samo o tome kako potrošiti dan, a da ti ne bude dosadno. Voljela sam jutra; ona kad se išlo na predavanja, kada se pripremao plan učenja ili se išlo u nabavku doručka u obližnje dućane.

Ti još spavaš, naočale su na podu malo zavučene ispod kreveta, zrak je u sobi težak. Uz škripu starih parketa polagano se iskradam u boravak, smišljajući što bih sada najradije pojela. A onda obavim osnovnu toaletu i, ostavivši te da spavaš bar još dok se ne vratim, zaključavam masivna vrata i izlazim na hodnik prvoga kata. Široke mramorne stepenice s kovanom ogradom i drvenim rukohvatom iz prošlog stoljeća, još uvijek svjedoče o bogatstvu prvih vlasnika koji su nakon drugog rata stiješnjeni u jedan stan. Pružaju se preda mnom odjekujući mojim koracima i ja, gotovo trčeći, prođem dva dulja i jedan kraći niz skala. Ulazna vrata su teška; otključavam ih dugim mesinganim ključem i stupam na ulicu. Palmotićeva ulica. Druga ulica paralelna s parkom Zrinjevac na raskrižju s, nekoć, Ulicom 8. maja. Ulice su poluprazne jer radno vrijeme je počelo u sedam sati. Prelazim preko obližnje zebre u smjeru Draškovićeve, gdje je na uglu godinama bio smješten lunapark. Zrak još nije poprimio prašnjavi okus jer ga je drveće Zrinjevca noću očistilo. Duboko dišem dok lakim korakom, o kojem danas mogu samo maštati, biram kamo, što ovisi o vrsti doručka: ako ćemo piroške onda prema lunaparku, ako nareske, prema Zrinjevcu. Piroške su mirisale već nadomak trgovine starog tipa gdje su dvije trgovkinje posluživale kupce iza drvene tezge. U polumračnoj trgovini s drvenim pultom guraju se domaćice pregledavajući svoje popise namirnica prije nego dođu na red. Trgovkinja me već zna i bez pitanja vadi dvije piroške punjene sirom. Plaćam i kroz gužvu kupaca probijam se prema izlazu. Onda još produžim do kioska po neizbježne cigarete i mogu natrag. Zadovoljno koracam, ulice se polako pune ljudima, prijelaz preko iste zebre i već sam pred vratima. Mesingani ključ uvlači se u razlokanu bravu i ja svom snagom gurnem vrata te uđem. U zgradi vlada mir jer su svi stanari već otišli u grad po raznim poslovima, jedino mi studenti i penzići smo tu. Prvi spavaju, a druge čuješ s hodnika kako vuku svoje papuče po starim parketima nastojeći biti što tiši. Negdje u unutrašnjosti zgrade čuje se zvuk kotlića, a iz suterena se već probija miris od pripreme današnjeg ručka.

Lagane noge, grabeći po dvije stepenice, žure do stana. Tiho otvaram vrata jer ti još sigurno spavaš. Odmah do njih je naša soba. Polagano je otvaram i zavirim unutra. Promijenila si položaj, ali još spavaš i ja tiho zatvaram vrata da te ne probudim. U boravku pristavljam kavu i postavljam stol za doručak. Kad provrije voda, zakuham kavu i tek te sad pozovem da dođeš. Kuhinjica u koju može tek jedna osoba miriše na kavu, a tvoje lice pojavljuje se gotovo plašljivo  u otvoru vrata. S očima nabreklim od spavanja žmirkaš, pitajući me kako to da je već jutro..

Dok jedemo, za stolom je tiho; kava je još u džezvi, poklopljena, da se ne ohladi dok traje doručak. Tek kad je doručak pri kraju, lijevam kavu u šalice: tvoja je zelena i plastična, a moja stara, napuknuta, rasparena iz gazdaričine kolekcije i izvana plava. Ne volim plastiku. Posegneš za novom kutijom cigareta, otvoriš je  te izvadiš jednu i poznatim gestama pripališ. Zatim duboko uvučeš prvi dim i ispiješ prvi gutljaj kave. Ja otvorim vrata maloga balkona prema dvorištu, a dim, tanak i lelujav poput traga aviona na nebu, izlazi van. Još malo i vrijeme doručka je prošlo. Dan je pred nama. Ali još malo, ima vremena.

GK Metel Ožegović Varaždin | Predstavljanje prve knjige izabranih djela Denisa Peričića, 20. 11.2025.

 

Rikard Dimić | Nedovršene pjesme

nekad pišem pjesmu

pred san krenem, sad ću

pa riječi nikako da se nađu

zaspem za stolom, prazan

nekad me stih probudi

u zoru čistu

i tad se nadam

da ću stići zapisati sve

što rekao mi je

jer ako ne

pobjeći će

i vratiti se neće

pjesma tad se stvara sama

dođe niotkuda

kao nestvarna žena

spremna da zavede mene

da me opčini

omađija

začara

sa mnom da spava

i opet u noć ode

da me vara

a kolike misli samo dođu

najednom

iz tame

i tu se nađu

nenapisane

neopjevane

same

Stop nasilju nad ženama | Organizatori - Sisačka udruga za promicanje alternativne i urbane kulture i Zalogaj poezije, Sisak

 

Udruga "Spark", Velika Gorica i Lidija Puđak vas pozivaju

 

„Pjesničkom riječju - Stop nasilju nad ženama“ organizira Lidija Puđak u Zagrebu 25. 11. 2025.

 

UDRUGA UMJETNIKA VELIKA GORICA -------------------------------------------------------------------------------------------------------- Poziva Vas na   S A S T A N A K nedjelja, 16. studeni 2025. u 17 sati   prostorije Udruge, Ul. Matije Slatinskog 4, Velika Gorica     -------------------------------------------------------------------------------------------------------- D n e v n i  r e d: Gošća Polona Oblak - Predavanje na temu: GLAS – Iscjeljujući fenomen Dogovor za SPARKOV RECITAL povodom manifestacije „Pjesničkom riječju - STOP NASILJU NAD ŽENAMA“ koji na međunarodnoj razini organizira Lidija Puđak u Zagrebu 25. studenog 2025. (Više o manifestaciji u privitku, koji trebate detaljno i s razumijevanjem pročitati, ali i na sastanku kada bismo trebali, bar okvirno, dogovoriti detalje nastupa.) Razno  -------------------------------------------------------------------------------------------------------- POLONNA OBLAK školovana je vokalistica, certificirana trenerica osobnog razvoja, stručnjakinja za oslobađanje glasa i autorica metode Glas iz DušeTM. Njeno djelovane temelji se na dubokom razumijevanju glasa kao alata za izražavanje autentičnosti, osobno osnaženje i unutarnje iscjeljenje. Pojedincima i grupama pomaže otkriti autentičnost, jasnoću i nutarnju snagu kroz vlastiti glas. Polonna, kroz radionice, individualni rad, vokalne meditacije, predavanja o glasu i umjetničke nastupe, potiče osvještavanje glasa ne samo kao vokalnog izraza, već i kao identitetskog, komunikacijskog i duhovnog alata – mosta prema dubljem unutarnjem svijetu. Surađuje s organizacijama, umjetnicima i profesionalcima na projektima koji povezuju glas, svijest i kreativnost – od koncerata i edukacija do audio produkcija i festivala. Od 2004. godine djeluje u Sloveniji i Italiji, a od 2013. godine aktivno razvija i vodi programe u Hrvatskoj. Ljubiteljica je prirode, bure i vode. Voli zelenu, plavu i žutu boju. Inspiriraju je ljudska autentičnost, organski zvuk, pokret i tišina. Obožava organsku hranu, a slaba je na čokoladu i sladoled. U svakom čovjeku vidi svjetlo – a glas, vjeruje, može pomoći da to svjetlo zablista. --------------------------------------------------------------------------------------------------------Radujemo se Vašem dolasku i dolasku Vaših prijatelja! --------------------------------------------------------------------------------------------------------

Zoran Gavrilović | Čekam te, ljubavi

 

Čekam te, ljubavi, stojim na kiši za tebe. Kada ti dođeš, doći će i sunce. Čekam te, ljubavi, moje je srce puno čežnje i svira poput tužne violine. Čekam te, ljubavi, ti ćeš mi donijeti poklone – jednu malu lutkicu plave kose da se igram s njome. Čekam te, ljubavi, ali semafori su crveni, a moja čežnja je veliki kofer na kiši i znam da ti nikada nećeš doći.

Mjesto radnje: ugostiteljski objekt gdje ljudi u garderobi ostavljaju svoje snove i ulaze u njega bez iluzija o stvarnosti.

Likovi:

• On – mršav, u crnom, brada, uvijek umoran ili žalostan, zbunjen u pokretima, nesiguran, ruke mu preispituju sve što čini dok pokušava ovladati prostorom i inventarom (čaše, flaše, šalice za kavu, tanjurići, pepeljare).
• Ona – u crnom, tetovaže i piercing govore o prošloj odlučnosti, zaljubljenosti ili težnji za životom, prema njemu uvijek kisela, ali opušteno se smije šalama gostiju.
• Dijete – obična curica, uronjena u svoj svijet, plave oči, visoko čelo, duga kosa s loknicama, alergična na kikiriki, mirna, u vrtiću preko dana, popodne kod roditelja.

---

Scena 1

On poslužuje goste. Ona sjedi nasuprot njega. On se trudi biti efikasan, a ona gleda kroz njega.

Dolazi gost i sjeda pored nje, pričaju o vremenu i zbivanjima u obližnjem selu gdje imaju zajedničke poznanike. Ona se smije, on ignorira i gosta i nju i radi svoj posao.

Dolazi šefica.

On: Šefice, što kažete, hoće li biti rata u Bosni?

Šefica (zbunjeno, odmahuje glavom): Ne znam, ne poznajem dobro Bosance.

Ona (obraća se šefici): Baš ste mi lijepi danas, da li ste dobro spavali?

Šefica: Da, hvala, jesam. Drago mi je da misliš da sam lijepa.

On: Danas nema puno gostiju, iako je petak.

Riječi mu ostaju visjeti u zraku, šefica potvrđuje glavom, ona nezainteresirana.

Ona: Večeras sam na televiziji gledala seriju o velikim mačkama. One su tako lijepe i snažne i gospodare prostorom.

Šefica okreće glavu, ne zanima je.

On: Jučer je padala kiša, valjda će danas ipak biti neka promjena vremena.

Ona: Velike mačke su zakon, mislim da ću si kupiti torbicu s nekim mačjim uzorkom – tigra ili leoparda.

Šefica: Čini mi se da su prozori malo prljavi, idem ih oprati.

Šefica uzima sredstvo za čišćenje prozora i počinje prati.

On (oduševljeno): Sada će biti puno bolje, uz taj dim koji se zalijepio za prozore ne vidi se da je vani sunce.

Ona odlazi do šefice i zaustavlja je: Mislim da ću pronaći posao, nema koristi od sjedenja tu.

Šefica: Da, da, to je dobro. Svi moramo raditi.

Ona odlazi bez pozdrava. On se skriva u bocama i čašama.

Gošća sa maskom preko lica, u kutu, počinje pjevati:

Sređujem zube, osmjeh je bitan, osmjeh je radost za druge. Želim bijeli osmjeh poput planinskog snijega. Želim, kada se nasmijem, da opet budem lijepa.

---

Scena 2

Branka Smoje | Sve nježne riječi svijeta

 

„Reci mi neku smislenu riječ“, čula sam Dujin uzdah.

„Riječ“, odrješito sam mu vratila.

„Sad smo pametni, a?“

„Da, pametna i rječita“.

„Daj molim te, objasni mi takvo ponašanje u dvije tri riječi. Stvarno te ne razumijem.“

„Mogu ti ja to objašnjavati s pregršt riječi, ali tebi neće i dalje biti jasno“.

„Ti mi nisi jasna“.

„Ti me najbolje razumiješ bez riječi“.

„Daj, molim te“, pokušao je pomirljivim tonom.

„Nisi zaslužio da ti išta kažem“.

„Pa ni riječ nisam rekao“.

„Da, ali si učinio. Ne mogu ti reći koliko si me povrijedio. Ignorirao si me cijelu večer, ali sam vidjela da su ti riječi ispadale iz usta s kumom od mlade,a“.

„Koje riječi?“

„Nisam slušala, ali ste otišli u dno terase, tamo gdje je vrag rekao laku noć.

I blago rečeno išao si mi na živce“.

„Pravo ću ti reći, nemam pojma o čemu govoriš“.

„Aj, reci mi u lice da nisi  faćkao kumu“.

„Iskreno rečeno, nisam. Samo sam pričao s njom,  mirne ti duše mogu reći.“

„Kako je tebi lako nešto reći i ostati živ“.

„A i ti najprije ispeci, pa reci“, i Duje povisuje ton.

„O, malo je reći da si dobar u tome“.

Tako samo nas dvoje sve glasnije nizali riječ po riječ. 

Na radiju je zasvirala Sve nježne riječi svijeta.

Svaka je riječ dalje bila suvišna.

Marijo Habajec | infinitiv glagola preživjeti

       oprosti ,

       što sam tražeći tebe

       pronašao sebe,

       tkivo smo iste duše

       čekao sam te 

       po praznim provincijskim 

       stanicama,

                  zabitima,

                          pustarama,

        gledao u protezu neba 

                    ali

        nigdje, nigdje te nema

       

        pokorica svijeta utamni,

        zasvijetle dvori nebeski,

        tijelom mi se osu tužaljka 

        tonem u nas 

        kao u mrtvo more 

Milan Pišković | Nova knjiga Mladena Pavkovića o Vukovaru

U vrijeme kad  cijela Hrvatska odaje počast hrvatskim Junacima Grada Vukovara, Mladen Pavković, novinar i predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91), na sjećanje na ono šta je bilo, objavio je novu knjigu – „Vukovar-simbol snage i ponosa“.

Knjiga donosi niz zapisa o junačkom otporu velikosrpskoj agresiji, s osobitim naglaskom na djelovanje Hrvatskog radija Vukovar, čijih je pet novinara i tehničara ubijeno, od kojih se jedan još uvijek vodi kao nestali.

Nikada se ne smije zaboraviti da je ovaj grad obranio Hrvatsku,  te da bez njegove herojske obrane ratište bi se brže preselilo u Osijek, tako da bi posve sigurno stradalo još više ljudi.

Vukovar su branili i dragovoljci iz raznih krajeva svijeta. Mnogi su nažalost i poginuli, poput Jeana-Michela Nicoliera. Stoga, treba neprestano pisati i objavljivati – istinu, tim više što je ovaj grad simbol obrane, stradanja, hrabrosti i snage hrvatskog naroda. Ovo je moja peta ili šesta knjiga koju sam posvetio Vukovaru, gradu velikih i nezaboravnih junaka, od kojih, prije svih, mladi trebaju i moraju učiti kako se voli svoja Domovina – rekao je Pavković.

Knjigu je objavila Tiskara „Rihtarić“ u suradnji s Udrugom hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.).

Nikola Šimić Tonin | Milica Čubrilo: Tajna

  TAJNA

O poeziji ne pričamo onoliko često koliko pričamo o romanima... o prozi općenito. Meni je još uvijek iznad svega i prije svega drago pročitati dobru pjesmu. Zato mislim da je red da napokon posvetim jedan osvrt dobroj pjesmi i ukažem na njenu autoricu, predstavim je drugima ljubiteljima poezije, ukažem na tu ljepotu poetske slike – pjesme, slikane kistom duše, slikane ne bojama, slikane slovima.

Meni je za poeziju koja mi se sviđa bitna samo jedna stvar – da me dirne. Da ima ono nešto. „Da ima šuga”. Da nije prazna iznutra. Nije me briga rimuje li se, kakve stilske figure je autor koristio i slično. Naravno, stalo mi je do same zvučnosti pjesme, poetske novine, iskrenosti... zbog čega mi se mnoge novije pjesme „moderne” manje sviđaju – „jeste li ikada pročitali pjesmu i pomislili da je u pitanju samo jedna dugačka, razlomljena rečenica?”

Čitao sam prozne tekstove koji su više poetični od mnogih pjesama pa i „modernih”. Zato s užitkom želim ovu pjesmu podijeliti s Vam od vjerujem, manje Vam poznate pjesnikinje, vjerujem ne za dugo.

Milica Čubrilo:

Tajna

Tajne su i tren i vječnost, 

Zavisno od bića koliko je 

Trpeljivo...

A to je mjerljivo

Po snazi koja umije da 

Tajnu čuva

Od prašine, pepela i dima.

Jer tajna se ne priča svima...

Tajna se šuti i zreli k*o trešnja u 

Medenom kolaču...Što duže

Traje i sokove daje,

To jakost njena pomuti um...

Naravno, na lijepu tajnu mislim i 

Ljubavnu, slatku

Koja ne želi noć kratku,

Nego ište za se život cijeli.

Slatka, ljubavna, trješnjasta

Tajna zna da vrijedi,

Dok u tajnosti biva

I da ne smije vrisnuti glasno,

Jer sve bi bilo obično i 

Jasno.

Dražen Jergović | Recenzija knjige Darka Žigrovića: Padanje s Marsa, zbirka aforizama

Urednik: Veseljko Stojak, „Studio Moderna“, Zagreb, 2025.

Darko Žigrović vrlo je ugodno osvježenje na hrvatskoj aforističkoj sceni. Iako pripada generaciji, uvjetno rečeno, mlađih aforista, već je polučio zavidne rezultate iz ove najkraće a ujedno i najzahtjevnije književne forme. U aforističkim krugovima pojavio se tek nedavno, krajem 2021. godine, kad je njegov talent zapazio prvi tajnik Udruge hrvatskih aforista i humorista i priređivač zbornika aforizama članova udruge, Miroslav Vukmanić, uvrstivši ga posve zasluženo u četvrti po redu godišnjak pod nazivom Četvrta doza. Već tada je Darko imao u rukopisu zbirku aforizama, ali i popunjavao je sadržajem i drugu jer kratke satirične misli zapisuje svakodnevno, kako to i priliči pravom aforistu. Teme za svoje radove crpi iz radnog okruženje, susjedstva, svakodnevnih situacija te vijesti kojima smo zasuti, često i protiv naše volje. Ubrzo mu je objavljena prava knjiga pod naslovom Prigodni propust 2022. godine. 

Već sljedeće godine izašla mu je nova knjiga pod naslovom Prigorski pozdrav, kojim aludira na sredinu iz koje potječe i svoju dobronamjernost i nesebičnost kojom obiluje, a koje nisu karakteristična obilježja satiričara koji često zna zagresti u taštinu i umišljenost. Ova knjiga ga je najozbiljnije otisnula u orbitu satire i aforistike, ne samo hrvatske. Za nju su se odmah po objavi zainteresirale i neke prestižne hrvatske knjižare uvrstivši ju u svoju redovnu ponudu, s mogućnošću dodatnog otkupa. Istom knjigom aplicirao je i na natječaju za najbolju aforističnu i humorističnu knjigu 2023. godine, zauzevši pritom drugo mjesto (pobjeda mu je promaknula za zrnce soli, možda u glavi povjerenstva). Iste godine Darko je sudjelovao i na međunarodnom natječaju za najbolji sportski aforizam, gdje je opet bio drugi sa svojim radom. Aforizam „Stavio je boksačke rukavice na klin. Karijeru nastavlja golim šakama“ priskrbio mu je srebrnu plaketu i nekoliko sportskih dresova Asocijacije sportskih veterana Novog Sada. 

2024. godina je za Žigrovića bila još uspješnija. Nagrađen je drugim mjestom na međunarodnom natječaju za najhumorističniji kratki potpis ispod karikature pokojnog Davora Štambuka, kojeg su raspisali udruga UHAH i e-magazin Uh!Aha te trećim mjestom za aforizam na temu „rijeka“ na Festivalu karikature u Solinu, a dobio je i Zahvalnicu UHAH-a za jednokratnu financijsku potporu i donacije kojima osobno potpomaže rad udruge čiji je član. Prošle godine objavljena mu je i treća knjiga aforizama Modne ikone, dosad pohvaljena od struke i kritike (Diskurs, Šipak, Kvaka, Satirgora…). Darko je prošle godine uvršten u nekoliko zbornika i časopisa u susjedstvu (Nekazano, Zlatno pero, Pavle Tončić, Banatsko pero, ETNA, Balkanium), a bio je i među tridesetero odabranih autora za gostovanje na beogradskom Satira festu, po kvaliteti pristiglih radova na natječaj. 

Knjiga pred vama je Žigrovićevo već četvrto po redu malo remek-djelo i u njoj se iskristalizirao dosadašnji autorov surovo realistični stil s odmjerenom dozom cinizma i (auto)ironije koje u „ispravnim“ ljudima poput Darka izazivaju društvene nelogičnosti i anomalije kojih smo danomice svjedoci. Aforist je svjestan da ne može mnogo utjecati da se loše stvari poprave na bolje, ali ima snažnu potrebu upozoriti i naglasiti što je to „krivo“, probuditi svijest kod onih koji je još koliko-toliko posjeduju negdje duboko začahurenu u svojoj nutrini bića. Aforizmima:

„Stalno siluju prošlost, jer ih sadašnjost ne zadovoljava“,

„Kad među ljudima prorade šake, odvjetnici trljaju ruke“,

„Nevjernik se sjeti Boga jedino u psovkama“,

„Pripremili smo teren za sve koji padaju s Marsa“,

„Naš prag siromaštva na čvrstim je temeljima“,

„Imamo staru i zrelu demokraciju, a obolijeva od dječjih bolesti“,

„Samo je moć plave koverte neograničena“,

„Nedostaje nam liječnika, ali i zdrave pameti ni za lijek“,

„Ne izlaze građani toliko na izbore, koliko iz zemlje“,

„Prolazne ocjene zapisane na papir s godinama izblijede“,

„Naša stopa pismenosti mjerljiva je otiskom kažiprsta“,

„Sirotinja krade za crne dane, a bogati kad god stignu“,

„Ovog ljeta se turistička sezona odgađa zbog protupožarne“,

„Politička pismenost svodi se na zaokruživanje i precrtavanje“,

„U Europu izvozimo radnu snagu, a uvozimo poticaje“,

„Mozak koruptivnih radnji nikad nije na paši“,

„Iako je spoj bio kratak, ona je zaiskrila“,

„Ako ti stoje na putu, znači da ideš dobrim smjerom“,

„Čemu pomicati kazaljke na satu kad je većini pet do dvanaest?“,

„Oni koji su othranjeni na ptičjem mlijeku, misle da će uvijek visoko letjeti“

Darko Žigrović opasno podiže ljestvicu i nakon desetljeća beznačaja i neprobojnosti te po odlasku velikana poput Zdenke Heršak, Marka Grgičevića, Duje Bašića, Ivana Boždara, Zdravka Horvata, Paje Kanižaja, Zlatka Stipaničića i nedavno Tome Supeka, svrstava Hrvatsku na visoko mjesto europskih tvoraca kratke satirične misli.

Dražen Jergović,

dopredsjednik Udruge hrvatskih aforista i humorista