Zrinka Vidović | Sjenka, Prvi dio

 
Za Lucu, najvrjednije što sam imala, od mame

SJENKA

U dvorištu iza moje kuće živjela je malena Sjenka

Nije to bilo neko naročito lijepo dvorište, ništa bajkovito, vjeruj mi.

Poneki grm, odložene stvari što su drugi stanari zaboravili baciti, jedna crno-bijela maca (rekla bih da je mačak, iako neobično mali), niti jednog stabla pod koje bi se dalo skriti od sunca ili kiše (imaš pravo, ne smiješ pod stablo kada kiši)...i Sjenka.

Oprosti, zaboravila sam ti reći tko sam ja.

Ja sam Lucina mama. A Sjenka, ona je Lucina pratnja.

Mi smo često išle svugdje, Luce i ja. Negdje nevoljko (rano ujutro u vrtić ili kasnije, školu), negdje veselo (na rođendan, igru, kupovinu ili u kino), negdje poprilično bezrazložno očajavajući - Luce, mada ni meni nije bilo svejedno - k doktoru, recimo.

I kako bismo zagazile na kućni prag, Sjenka bi se zalijepila za Lucine nogice i mi bismo krenule niz ulicu tužne, sretne ili zabrinute.

Ali s rukom u ruci. I Sjenkom na cipelama.

Ti naravno nemaš pojma kako je Sjenka izgledala!

Bila je mršava i duguljasta, imala je tanke duge nogice, tanke duge ručice, tanku dugu kosicu, velike crne okice i najveći osmijeh.

Vjeruj mi, ne znam kako, ali Sjenka se uvijek smijala.

Možda je znala da će sve biti u redu.

Luce je Sjenku uvijek vodila sa sobom. Prvi put kad smo je ugledale pomislile smo da se Luci iz nogavice vuče zaostala čarapa za nama. Ali kad smo bolje pogledale bilo je sasvim jasno da nas netko gleda i široko se smije.

Misliš da se Luce preplašila Sjenke? Pa da, to bi bilo sasvim prirodno.

Ali Luce nije bila takva. Ako se i uplašila (stisak ruke je postao čvršći, sad kada bolje razmislim), osjetila je da Sjenka samo želi s nama u šetnju.

U parku bi Luce čučnula, a malena Sjenka bi legla ispred nje i dijelile bi igračke i igre.

Čekala bi je ispred vrtića, a kasnije i škole, pa bi nas pratila do kuće.

I znaš što? I Sjenka je imala školsku torbu. I njena je bila veća od nje. I njenu sam nosila ja, a njih dvije su skakale ispred mene prema kući.

Nekada bi Sjenka i prespavala kod nas.

Kada bi Luce ružno sanjala i plakala, ja bih dotrčala u sobu i upalila svjetlo.

Luce bi sjedila na krevetu, a Sjenka na zidu.

POU Velika Gorica | Program prosinac 2025.

 

Maichael White posvetio pjesmu Tomislavu Marijanu Bilosniću

U rumunjskom međunarodnom, višejezičnom časopisu Orizoint Literar Contemšporan, br. 5 (109), rujan – listopad 2025., koji izlazi u Bukureštu, a uređuje poznati rumunjski književnik Daniel Dragomirescu, na 27. stranici časopisa, tiskana je pjesma američkog pjesnika, filozofa i esejista Maichaela Whitea (1948.), pod naslovom „Tomislav“. 

Pjesma je objavljena na engleskom i rumunjskom jeziku, a posvećena je hrvatskom književniku Tomislavu Marijanu Bilosniću. Uz Whiteovu pjesmu u časopisu je otisnut i Bilosnićev portret, inače tiskan u njegovoj nedavno objavljenoj zbirci pjesama u Rumunjskoj „Na velikom bijelom otoku“.

Whiteove pjesme, intervjui, eseji i recenzije knjiga do sada su objavljivane u časopisima  Exquisite Corpse, Sewanee Review, Janus Head, Parabola i The Mirror, kao i u časopisima i revijama u Kanadi, Engleskoj, Italiji, Japanu, Rumunjskoj, Novom Zelandu i Indiji. White je samostalni autor koji je objavio više vlastitih djela, zajedno s romanima i kratkim pričama Williama Gaya. Sastavio je i uredio četiri romana i tri zbirke književnih priča Williama Gaya. Studirao je na Naropa institutu s Williamom Burroughsom, Allenom Ginsbergom i Gregoryjem Corsom. Pisao je o paleolitskoj umjetnosti u francuskim špiljama, kao i putopisne dnevnike o Tibetu, Peruu i Meksiku, a istraživao je i drevne ruševine prapovijesnih naroda. 

Iako se međusobno ne poznaju, niti imaju međusobnog kontakta, Maichael White, je svojedobno pisao i o Bilosnićevoj zbirki pjesama „Don Quiote na Petoj aveniji“ (tiskanoj na engleskom i rumunjskom jeziku u Rumunjskoj, 2021.), što dovoljno govori koliko ovog američkog autora zanima djelo i rad hrvatskog književnika Tomislava Marijana Bilosnića.  

Zaklada Hrvatska za djecu donacijom podržala Parasportski BOCCIA klub Rijeka

 - PBK RIJEKA-

 PARASPORTSKI BOCCIA KLUB RIJEKA

Šetalište Ivana Gorana Kovačića 14,

51000 Rijeka 

e-mail: bkosipulac2022@gmail.com

0IB: 92948526955                     

 SWIFT/BIC: ESBCHR22

 IBAN: HR5224020061100567591

Zaklada Hrvatska za djecu donacijom podržala
Parasportski BOCCIA klub Rijeka

Projekt „Motivacija djece s teškoćama u razvoju i mladih s invaliditetom da se bave paraboćanjem

Parasportski BOCCIA klub Rijeka započeo je s projektom „Motivacija djece s teškoćama u razvoju i mladih s invaliditetom da se bave paraboćanjem“ te je tako 28.11.2025. g. ugostio učenike O.Š. Trsat. Paraolimpijac Miroslav Matić održao je motivacijsko predavanje o BOCCI, nakon čega je uslijedila i prezentacija navedenog parasporta, u kojemu su se mogli okušati i sami učenici. 

Parasportski BOCCIA klub Rijeka jedan je od parasportskih klubova koji već godinama Hrvatskoj daju uspješne parasportaše čiji su rezultati prepoznati kako u Hrvatskoj, tako i izvan nje.

Boccia je atraktivan paraolimpijski sport namijenjen osobama s najtežim stupnjem invaliditeta, a treniranje BOCCIE, osim vrhunskog sporta i dobre zabave, donosi međunarodna putovanja, puno novih prijateljstava i nezaboravnih iskustava.

S obzirom na to da se radi o paraolimpijskom sportu, postoji mogućnost da se predanim treniranjem i dobrim igrama izbore Paraolimpijske igre. 

Spomenuti klub ponosan je na činjenicu da boje njihovog Kluba, između ostalih, brani i hrvatski reprezentativac Miroslav Matić.

Riječki paraboćarski klub može se pohvaliti velikim uspjesima koje postižu već dugi niz godina. S turnira na državnim natjecanjima, klub je prošle sezone ostvario zavidne rezultate osvojivši 6 zlatnih, 5 srebrnih i 5 brončanih medalja. To im je donijelo 3 srebrna i jedan brončani pehar.

Treninzi Parasportskog BOCCIA kluba Rijeka održavaju se u Dvorani Mladosti na Trsatu, 5 dana u tjednu, kontinuirano, a paraboćari odlaze i na razna državna i međunarodna natjecanja.

Klubu je cilj uključiti što više djece s teškoćama u razvoju te mladih s invaliditetom u svoj rad, jer boćanje u parasportu je najviše potrebno upravo njima – za njihovu rehabilitaciju, psiho-fizičko zdravlje te socijalizaciju i integraciju u društvo. Iz tog razloga, kroz ovaj projekt će Klub posjećivati grupe djece iz osnovnih i srednjih škola, kada će im članovi Kluba prezentirati boćanje u parasportu te ih pozvati da se i oni uključe u Klub.

Projekt „Motivacija djece s teškoćama u razvoju i mladih s invaliditetom da se bave paraboćanjem“ je podržala Zaklada Hrvatska za djecu, osiguravši Klubu dresove za sve sadašnje i buduće članove. Veliko im HVALA na tome!

Od sada će sve nove članove dočekati dresovi s natpisom Kluba, kako bi se što prije počeli osjećati kao dio ekipe, a što će utjecati na povećanje njihova samopouzdanja koje je potrebno svima, a posebice djeci s teškoćama u razvoju i mladima s invaliditetom. Zaklada Hrvatska za djecu je na ovaj način osigurala motivaciju djece s teškoćama u razvoju i mladih s invaliditetom da se uključe u paraboćanje.

Tin Lemac | Nikola Šimić Tonin - ... i druge pjesme

 
ISHODIŠTE PJESME (I SVIJETA)

Nikola Šimić Tonin književnik je aktivan već dvije dekade u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Autor je više zbirki poezije, zbirki priča, slikovnice, dviju poema, likovne monografije i jednog romana. Među zbirkama poezije ističu se Rukama zaustaviti vjetar (2000), Bilo je to jednom sve zbog kiše (2004), Posudionica snova (2009), U vatrama rata u vatrama krvi (2011) i Svratište riječi (2011). 

Knjiga koju otvaramo njegova je nova knjiga poezije nazvana ... i druge pjesme. Sam naslov već sugerira kako je riječ o knjizi koja će se smjestiti uz dokove iskustva jezika i kako ćemo u njoj dobiti mnoštvo poetskih jednadžbi koje nisu lako rješive.

Naslov ... i druge pjesme sadrži prazno mjesto označeno trotočjem. Naslov, koji bi zvučao prilično konvencionalno kad bismo na mjestu trotočja imali naslov neke pjesme iz zbirke, oneobičen je trotočjem koje sugerira popunjavanje praznog mjesta ili premještanje trajanja po neprekidnosti nakon onog sekundarnog izrečenog (druge pjesme). Popunjavanje može tek nastupiti nakon čitanja zbirke, a navedena neprekidnost sugerira vremensku dimenziju pjesme (i pjesama iz zbirke) s obzirom da je prostorni aspekt značajno obrađen.

Gledano s razine cjeline, u zbirci je prisutno kretanje labirintom teksta koje je uvelike zadan naslovima pjesama, tekstovima pjesama, grafičkim simbolima i bjelinama. S obzirom na to da se pjesma stalno tematizira, riječ je o procesu metatekstualizacije koji se pokušava riješiti na što maštovitiji i što suptilniji način. Pod maštovitost mislim na tzv. učeno neznanje pjesnika koje je sazdano na intuitivnosti i providnosti, dok je suptilnost vezana za osluškivanje teksta kritičkim stetoskopom i promišljeni pristup tematiziranoj materiji. Navedeni proces povezan je s poetikom semantičkog konkretizma. 

Kad bismo htjeli poetički opisati ovu zbirku, mogli bismo reći kako ona u bitnom počiva na analizi metatekstualne operacije koja se katkad bogati naslijeđem vizualnog pjesništva. Ta je analiza prisutno u tome što je kod većina pjesama zadan naslov koji može funkcionirati zasebno ili kao prvi stih. Ta izvjesna redukcija pjesme u naslov može se promatrati kao izvjesno semantičko proširenje i suženje. Naslov uvijek zadaje referencijalni i recepcijski okvir tekstu (u ovom slučaju pjesmi), tako da se tiče značenjskih slojeva samog teksta i njegova konteksta, ali i pitanja čitatelja koji traži u njemu svoje sidrište. U proširenju možemo očekivati pjesmu koja će semantički prevladati naslov, u suženju onu koja će mu se pokoriti. Ponekad sami naslovi mogu funkcionirati kao zasebni stihovi koji se nadovezuju iz stranice u stranicu. Upravo taj aspekt intenzivira i sam metatekstualizacijski proces. Tehnički ćemo u knjizi razlikovati pjesmu (u konvencionalnom smislu) i fragment (naslov koji može funkcionirati kao stih).

Analiza metatekstualne operacije sastoji se od mnogo povezanih odvojaka. Prije svega, riječ je o poziciji autora/lirskog subjekta, procesu pisanja pjesme (od nadahnuća i diskurzivnog početka preko traženja riječi do okrhaka metafore i daljnjih puteva prema tekstualnim ulomcima), odnosu bjeline i ne-bjeline kao prostora pjesme i njezine afirmirajuće i negirajuće sastojnice te slovnom ispisu kao sinegdoškoj redukciji teksta.

Nadahnuće nalazimo u pjesmi Ako dođe pjesma u kojoj je postavljen niz vodoravnih crta kao prostora za pisanje pjesme. To je izvjesna redukcija semantičke beskonačnosti praznog prostora u konačnu beskonačnost ispisanog. Diskurzivni je početak prisutan na kraju u fragmentu U početku bijaše točka (s točkom na desnoj margini stranice) koji se intertekstualno nadovezao za poznati biblizam koji progovara o prostorno-vremenskoj usredištenosti Riječi (Logosa). Zanimljivo je kako je fragment nadahnuća na početku, a diskurzivnog početka na kraju knjige. Početak metatekstualizacije prisutan je u fragmentima Točka koja čeka pjesmu i Pjesnik oblači pjesmu u tijelo riječi. Nakon toga, novi bi semantički stupanj bio u pjesmi Jednostavna ljubavna pjesma. Ta je pjesma redukcija teksta na grafičke interpunkcijske znake. Novi bi stupnjevi bili fragmenti Praznina pjesme i Pobačena pjesma. Među značajnijim stupnjevima metatekstualizacije bila bi svijest o odnosu bjeline kao pune praznine i teksta kao prazne punine u pjesmi. To je prisutno u fragmentima Tišine bjeline ozvučene pjesmom, Bjelina papira govori pjesmu i Bjeline slikane pjesmom. Završni stupnjevi metatekstualizacije prisutni su u fragmentima kao što su Pjesma zazidana u krug mašte, Pjesma u zemunici bjeline i Prostor tišine pjesme. 

Što se tiče vizualnog aspekta ove knjige, on se povremeno pojavljuje. Prisutan je u modusu vizualizacije jezikom (po tipologiji relacija vizualnih i tekstualnih fragmenata Marine Kovačević). Pojavljuje se u već spomenutoj pjesmi Ako dođe pjesma, a negdje se pojavljuje kao realizacija metafore pjesme u kojoj se nalazi (npr. Pjesma Ništica pjesme). 

Davno je Wisława Szymborska napisala stih Kamo trči ta napisana srna kroz napisanu šumu? Osjetila je kako se pjesma stvara pjesmom. I kako, unatoč svom naporu, sve ostaje u ingerenciji autora. Autor ove knjige otkriva nam se u maestralnoj završnoj pjesmi i govori o sebi kao pjesniku ljubavi. Zaigrani pjesnik metatekstualnosti otkriva nam se kao starinski pjesnik ljubavi. Nadahnuće za pjesmu i tekstualni početak pjesme jure jedan prema drugom kao što zmija Uroborus proždire vlastiti rep. Što ostaje? Pjesma kao beskonačna igra i knjiga kao konačno ukoričenje gdje nedostaje pjesma u naslovu, a i neka na koricama. 

Doc. dr. sc. Tin Lemac

Branka Smoje | Tvoja soba obješena u zraku kao naranča

U Agenciji su mi dali ključ, i rekli da je najbolje da idem predvečer i da će se ona sama pojaviti.

Čim sam otključala ulazna vrata, osjetila sam cimet i vaniliju. Kolači. Vrata sobe su bila odškrinuta, rukom sam ih lagano gurnula. Zazvala sam je tiho, „Teodora“. Ništa. „Možda spava“, pomislih.

Pogledah kroz veliki francuski prozor. Velika narančasta lopta sa zapada  kao da sjedi na njemu. Cijela soba diše narančasto. Udahnem duboko, očekujući  miris citrusa. Ali golicaju  me vanilin kiflice.

 U tepihu kao da se sunce utopilo. Na zidovima kao da more sjaji u smiraj dana. Na jednom su zidu police pune knjiga i malih ukrasa, vjerojatno s putovanja. Drvenim  brodićem zatalasam more. Prstima dotičem papir crvenog  zmaja, poletim na istok. Staklenim pingvinićem odgegam na Greenland. Lagano dataknem  drvenu glavu crnkinje s velikim turbanom i odlelujam u Afriku. Putujem minutama. Plovim vremenom.

 Zid nasuprot je oslikan zelenom šumom. Pogled mi luta, vidim i ptičice na granama, sovu, vjeverice. Svjetlost probija kroz lišće. Pitam se tko si je dao truda.

Uza zid naslonjen je  veliki krevet, prekriven svjetlo ljubičastom mekanom dekom s puno jastučića u svim bojama. Zovu na uživanje. Kao da sam udahnula bajku .

Po sredini sobe je, kao centar svemira,  mali zeleni stol s vazom gusto naslaganih nevena. Svježih. I plavom staklenom  zdjelom punoj bombona. Karamelama. Tu je i  jedna ljubičasta fotelja, okrenuta svjetlu. Uzglavlje, malo sjajnije boje, vjerojatno od dodira ruku. Rukohvat od lakiranog drva, pamti i bolja vremena.

Koraknem prema prozoru, i osjetim nečiji pogled na leđima. Okrenem se i u fotelji je ugledam.

„Teodora, tu si“, i vidim narančasto bijelu macu, koja ne skida pogled s mene. Klupko se protegne. Kažu da je to znak da joj se sviđam.

„Hajde, moram te nahraniti“, blago joj govorim.

Jasna Popović Poje | Baka Božićnjak

Čim zatrepće očicama,

kišobran i šator stižu,

a zatim jedno za drugim se nižu:

mikrafon, gitara, kosilica,

kliješta, čekić, bušilica,

jedne tačke, jedna kaciga,

kantica, lopatica, mješalica...

Čim tužno pogleda u pod,

u ruke mu bageri stižu,

a zatim jedno za drugim se nižu:

policija, hitna, vatrogasci,

prikolice i traktori

helikopteri i motori...

Čim ručice ponizno sklopi,

nakon tricikla prvi bicikl stiže

i tako jedno za drugim se niže.

Čim zatrepće očicama,

čim tužno pogleda u pod,

čim ručice ponizno sklopi,

njezino se srce topi, topi...

ZeGeBOOM! – Međunarodna izložba karikatura 2025. Tema 5. izdanja: Komunikacija i (međuljudski) odnosi

 

ZeGeBOOM! međunarodna izložba karikatura i ove godine otvara prostor snažnoj umjetničkoj kritici, humoru i vizualnom promišljanju suvremenog društva. U svom petom izdanju izložba se usredotočuje na temu „Komunikacija i (međuljudski) odnosi“, koju karikaturisti iz cijelog svijeta obrađuju kroz prepoznatljivi spoj duhovitosti, ironije i angažirane umjetničke geste.

Službeno otvorenje izložbe održat će se u utorak, 9. prosinca 2025. u 19 sati u galeriji Modulor Centra za kulturu Trešnjevka u Zagrebu. Posjetitelji će tijekom otvorenja imati priliku pogledati izbor najuspjelijih radova pristiglih na međunarodni natječaj te se upoznati s različitim autorskim pristupima temi. Izložba je otvorena do 6. siječnja 2025., a ulaz je besplatan.

Ovogodišnje izdanje postavlja važna pitanja o načinu na koji komuniciramo u suvremenom društvu. Karikature propituju jesu li današnji obrasci komunikacije postali podložni manipulaciji, je li digitalna stvarnost potisnula autentični ljudski kontakt te u kojoj se mjeri međuljudski odnosi fragmentiraju i gube na dubini. Selektorica izložbe i likovna kritičarka, mr. sc. Branka Hlevnjak, naglašava da tema poziva publiku da razmisli o tome kako ponovno uspostaviti jasnu, iskrenu i smisleno vođenu komunikaciju u vremenu koje često diktira brzinu umjesto razumijevanja.

Odaziv autora i ove je godine iznimno velik. Na natječaj je pristiglo 436 karikatura, koje potpisuje 184 autora iz 52 zemlje. Izložba u galeriji Modulor prikazuje radove koji su ušli u uži izbor te predstavljaju najkreativnije, najkritičnije i vizualno najuvjerljivije interpretacije odabrane teme.

Publika i ove godine ima važnu ulogu u programu. Uz odluke stručnog žirija, posjetitelji mogu glasati i izabrati najdražu karikaturu do 5. prosinca. Katalog s odabranim radovima koji sudjeluju u glasanju dostupan je u prilogu priopćenja.

Organizatori pozivaju sve zainteresirane da posjete izložbu i sudjeluju u razgovoru o suvremenim oblicima komunikacije i međuljudskih odnosa koji nas oblikuju. ZeGeBOOM! ostaje mjesto susreta umjetnosti, kritičkog mišljenja i otvorenog dijaloga te pruža priliku da se kroz vizualni humor sagledaju izazovi svijeta u kojem živimo.

Više informacija o izložbi i temi: 

https://cekate.hr/program/izlozbe/zegeboom/

Katalog

Zoran Gavrilović | Ljepilo

 

Ljepilo je supstanca koja spaja dva ili više predmeta, stvarajući čvrstu i trajnu vezu. Koristi se u svakodnevnom životu, zanatstvu, građevinarstvu, industriji i umjetnosti. Njegova primjena varira od jednostavnih papirnatih projekata do složenih tehničkih konstrukcija. Ljepilo postoji i među ljudima. Dvije vrste ljepila: ljubav i prijateljstvo. Ako se žele dobri rezultati ljepljenja, najbolje je pomiješati ta dva ljepila.

"Male sredine imaju svoja pravila. Ne znam pravila. Zato živim u velikoj sredini. Ljepše mi je u Beču. Tamo su ljudi otvoreni, spremni da uživaju u životu, da imaju više i da daju više, jer grad to od njih zahtijeva. Ne povijaju se, ne propadaju u sebe i nisu pokunjeni kao ovdje. Nisam Bečlija. Ne mogu tvrditi da jesam, iako sam tamo otišao s deset godina. Ali kada me povuče, vratim se ovdje. Nije to daleko – tristo kilometara, par sati vožnje."

Čovjek je ugodan. Tjedan se tek otkotrljao do utorka. Ja sam upoznao Elenu, koja još ne zna da će mi biti žena. Odabrao sam mračni kut kafića, pripremam se da mi se oči priviknu na mrak.

Moj prijatelj misli da mi fali društvo, pa dovodi Dragu iz Beča. Drago je visoki gospodin s naočalama. Šal oko vrata – poznatog dizajnera. Pulover u kontrastu s decentnim šarama šala. Kožna jakna, traperice i smeđe kožne cipele klasičnog kroja. Sve potvrđuje eleganciju njegove pojave.

Drago se sutra vraća u Beč, ali sada je tu s nama. Sjeda do mene i priča o Beču. Razgovaramo o vinima i životu, o svemu što večer nosi sa sobom. Teme su otvorene, a jezik se lako razveže uz čašu vina.

Sto! Prekid!

„Hrvatski kraljevi očima umjetnika“ – četvrtak 4. prosinca 2025. u 19.00 sati u Nadbiskupovom kaštelu u Kaštel Sućurcu

“Hrvatski kraljevi očima umjetnika” naziv je izložbe koja će u organizaciji Gradske knjižnice Kaštela biti otvorena u četvrtak 4. prosinca u 19.00 sati u Nadbiskupovom kaštelu u Kaštel Sućurcu.

Izložba je organizirana povodom obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva, a u sklopu iste bit će izložene slike koje su na temu „hrvatski kraljevi“ naslikali umjetnici iz Likovne udruge Emanuel Vidović Split.

Ulaz je slobodan.

Više informacija na 021 226 001.

Poziv za prijavu na natječaj za osmi recital kajkavske poezije u Vrbovcu pod nazivom „Stara lipa“

 

Stara lipa: I. Žerovnik

Udruga Osebunjek – za očuvanje i promicanje kajkavskog govora i zavičajne kulturne baštine vrbovečkog kraja

 U daljnjem tekstu: Organizator 

Objavljuje: 

POZIV ZA PRIJAVU NA NATJEČAJ ZA OSMI RECITAL

 KAJKAVSKE POEZIJE

U VRBOVCU POD NAZIVOM „STARA LIPA“ 

Pravila:

1. Natjecati se mogu svi građani Republike Hrvatske.

2. Natječaj recitala otvoren je od 2. prosinca 2025. do 15. siječnja 2026. godine

3. Svaki autor može sudjelovati s najviše tri pjesme. Tema pjesama je slobodna. Broj stihova u pjesmama nije ograničen U obzir dolaze samo do sada neobjavljene lektorirane pjesme u tiskanom ili elektronskom obliku. To se ne odnosi na društvene mreže poput Facebooka i slično.

4. Molimo autore da uz svoj rad navedu idiom kajkavskog govora kojim je njihov rad pisan.

5. Pjesme za natječaj moraju biti pisane u Word dokumentu (Times New Roman, font 12).

6. Uz svaku pjesmu poslanu na natječaj potrebno je napisati objašnjenje manje poznatih riječi.

7. Prijave se šalju samo na e-mail adresu: staralipa.2021@gmail.com. .

8. Radovi se šalju u privitku pošte, svaki rad potpisan šifrom, koja ne smije biti pseudonim autora, niti ista kao prethodnih godina. Podaci o autoru, (ime, prezime, adresu, kontakt i šifru s kojom su pjesme potpisane) s popisom pjesama, molimo poslati u posebnom privitku pošte. 

9. Za najbolje tri pjesme dodjeljuju se nagrade i priznanja. Nagrade su novčane. Uz prva tri mjesta dodjeljuju se pohvalnice za uži izbor pjesama.

10. Svaki sudionik recitala čije će pjesme ući u Zbornik pod nazivom Stara lipa, primit će po jedan primjerak Zbornika. Objava rezultata je početkom svibnja 2026. godine.

11. Autori su dužni odazvati se na recital i čitati svoju pjesmu koja će biti određena za čitanje na recitalu. Ako autor neće prisustvovati recitalu, pjesma neće biti čitana.

12. Recital će se održati početkom lipnja 2026. godine u Vrbovcu. Svi podatci o održavanju recitala bit će javni objavom rezultata.

13. Predsjednica „Udruge Osebunjek'' Katarina Zadrija se neće natjecati na recitalu.

Za „Udruga Osebunjek“: 

Katarina Zadrija