Kolumne

utorak, 9. srpnja 2024.

Slavica Čilaš | Fikcija

Roje se misli. A s njima i riječi. 
Klize kao pijesak kroz prste dječje igre.
Vrnute riječi...
Izviru iz ulančanih slika
nevidljivog pogleda. Kotrljaju se 
melodijom tišine, dok im olovka i bjelina
papira ne razotkriju prava značenja.
Nevidljivi pogled učinu vidljivim.
I dražesnim...
Jer su se moje pjesme
priljubile uz melodiju njegove dubine.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.