Na poslu je izbjegavala prisnost, a i bilo je malo žena za druženje. Sve se svodilo na pozdrave i kurtoazna pitanja. No odmah joj se svidio momak koji je bio šaljivdžija u pogonu i svima simpatičan. I nju je znao pogledavati kad bi na završetku njegove smjene došla na posao. Bio joj je drag i nekoliko su puta čak i razgovarali. Tema uobičajeno muška: kako je dobra i vrijedna, ne pravi se važna kao neke i slični repertoar muškog udvaranja neukim djevojkama. Ona je upijala njegove riječi ne sumnjajući u njegovu iskrenost. Pa kako bi i mogla, kad je on bio prvi mladić koji ju je hvalio.
Jednom prigodom ostao je s njom da joj pomogne, kako je rekao, da prije završi posao i našavši se u skladištu, poljubio ju je. Bio je to njoj prvi poljubac i ne znajući pravo što se događa, ona mu se prepustila.
Zbog svog patrijarhalnog odgoja i naivnosti te neiskustva, mislila je da je tim činom praktički zagarantirana udaja za Vladu, kako se zvao zavodnik. No uskoro čuje govorkanja u grupicama radnika da je Vlado izgleda dao otkaz i po nekoj rođačkoj liniji odselio s obitelji u Australiju. S obitelji, ponovila je začuđeno Anđelija, pa saznala da Vlado ima ženu i troje djece.
Nije bilo načina da se othrva osjećaju napuštenosti i samoće koji je potpuno zavladao njome. I Stipan je primijetio promjenu Anđelijinog ponašanja ne znajući šta stoji iza toga. Čekao je da se malo pribere i da mu sama otkrije razlog tomu. No ona je samo šutjela. Na poslu nije pokazivala osjećaje jer se bojala govorkanja. Vlado je izgleda, više u strahu za svoju obitelj nego za Anđelijino poštenje, šutio o avanturi s njom pa nitko nije naslutio što se dogodilo.
No kada je instinktom žene osjetila promjene na tijelu, a izostanak mjesečnice tu sumnju i potvrdio, znala je da je vrijeme za istinu. A Stipan je već odavno znao da je voli, kad je osjetio onu toplu iskricu u sebi dok ju je krišom promatrao kako posluje po kući. Ali šta ima od toga, samo muku. Kada bi mladica kao Anđelija htjela njega starca i još k tome invalida. Nije se usudio približiti joj se na taj način, nego je odlučio da će joj uvijek biti podrška kad joj to bude trebalo. A izgleda je to baš sada, kako je naslutio po njezinu držanju.
Suza nije bilo, ta ona je gorštakinja, a sve drugo ispričala je kako je znala. Stipanu je već nakon par minuta sve bilo jasno i on se zamisli. Osjetio je i stanovitu krivnju što ju je zaposlio, a nije ju upozorio na takve momke i posljedice njihova udvaranja. S druge strane, kao da mu se iznenada pojavila misao, smjela, ali moguća.
„Ne brini ništa. Ako hoćeš, idemo prid oltar i niko neće moć uperit prst u te,“ zaštitnički predloži on. Ona će u nevjerici: „A napravili bi to za me?“ On joj odvrati: „Naravno, šta bi to bilo loše? Neću te tražiti bračne dužnosti. Dovoljno si odrasla da vidiš da meni nije do tog. Bit ćemo ka i dosad, ali muž i žena. I dite, naravno. I to moje i tvoje.“
Nije bila spremna na odgovor. Zamoli ga da odgode razgovor i povuče se u svoju sobu. Legla je rano. U mislima joj se pojavi njezino selo i kućica, otac i životinje o kojima je brinula i ona na tren poželi da je opet u sigurnosti skromnoga doma. Mirisi i okusi sela, naporan rad i škrti rezultati cjelodnevnog truda bili su za nju sada blistava slika spokoja. No ne valja maštati kad život pritisne, već smisliti izlaz. Misleći o Stipanu pitala se kako da mu kaže da nije spremna na ovakvu sudbonosnu odluku. Jer pred njom je čitav život, a da bi se već sada zarobila u braku s nevoljenim čovjekom. Vlado je u njoj potaknuo do sada nepoznate emocije koje su bile daleko od onih koje je gajila za Stipana. Njemu je bila zahvalna i sretna što mu može pomoći, ali to je bilo sve. Nije se osjećala dužnom da bi prihvatila ponudu s tako dalekosežnim posljedicama. Odvagne u mislima dva scenarija: samohrane majke koju osuđuje patrijarhalno društvo i poštene žene, po istom patrijarhalnom kriteriju, ali u lažnom braku. Bila je neuka ta Anđelija, ali imala je snagu za odabir pravoga puta. Uostalom, život najčešće sam daje odgovore. Donijevši odluku, ušuška se u postelji i zaspe laganim snom.
Sunce još nije izašlo iz svojega ležaja na istoku, ali Anđelija jest. Dobro je spavala i sad je požurila pripremiti doručak za Stipana i sebe. On je pozove da mu pomogne ustati i smjestiti se u kolica. Potom prostre stolnjak i servira jelo. On joj se obrati dok se smještao za stol: „Ne bi tribala više dizat teško. Doće ovdi jutrom susid da mi pomogne. Ti spremaj spizu i malo po kući.“
Ona nije ništa rekla jer su joj misli lutale tražeći način da mu kaže što je odlučila. Vidje da nema smisla odgađati pa mu okolišajući pokuša objasniti zašto ne može prihvatiti njegovu ponudu. No on je već po njezinu držanju slutio odgovor na tu njegovu, nazovi prošnju, pa stavivši prst na usta kao da je utišava reče: „Nemoj govorit ništa, sve mi je jasno. Bez obzira na to, ti ostani ovdi dok se ne snađeš. A možeš i zauvik.“
Njoj tek sada prvi put poteku suze, ali promrmlja jedno hvala i oni nastave s doručkom. A on doda: „I da više nikad o tom ne pričamo.“
(priča se nastavlja)
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.