Diana Erman | Lončarsko kolo

i kad se rasipam na
tisuću malih komadića
Ti me ponovno sastavljaš
Učitelju
podižeš u svoje ruke
te male krhotine
i dodaješ u novu glinu
na lončarskom kolu
postajem mozaik
složen od manjih i većih
kamenčića
svjetlijih i tamnijih
i kad zabljesne
zraka sunca između
mozaičnih prozorčića
zablista jedan moj dio
sasvim neznatan i malen
dovoljan da
obasja
cjelinu