Kolumne

utorak, 7. svibnja 2024.

Ivo Karaula | Magla

Često doživimo promjenu naglu, kad na putovanju zaronimo u razlivenu maglu.

Ona je kao cement siva i gusta, dok nam zamračuje oči proklinju je usta.

Najviše je od muke mrze vozači, jer ne vide kuda ih nose kotači.

Nečujno se provlači kroz šume i doli, uglavom je nitko od nas ne voli.

Svaki se putnik te sive tame boji i pita se, zašto ta magla uopće postoji?

A na to ih tješe svjetski mudraci, jer su životu najpotrebniji magle i oblaci.

Vlažna magla nizine rosi i mokre ostatke u zrak prenosi

Zar to nije od Prirode genijalno, da voda može teći k nebu vertikalno.

Sa morskim isparavanjem i magla se brine, da transportira vodu u visine,

Žedna se magla spušta niz planinu, pa i po nizinama razlijeva tminu.

I ta magla po nizinama traži, gdje bi mogla najbolje da se ovlaži.

Ponajbolje je napoji plavo more, pa magla s vodom kreće prema gore.

Kad dosegne svoju visinu, više nemamo na zemlji tminu.

Čim visoko iznese vode što više i evo nam napokon drage kiše.

Kiša se po usjevima naširoko kreće, da kasnije dobijemo punije vreće.

I tako nam redovito ispod nebeskog svoda, lije pročišćena i dragocjena voda.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.