Petra Šoštarić | Nar u Hadu

Gledam jednu bakicu kroz prozor
Ima crvenu vestu, stoji pogrbljeno, ruke prekrižene na prsima
Stoji pa malo korača
Upija sunce pa malo gleda prema nebu
Ne znaš je li čeka smrt ili dolazak boljih dana
Gledam je i ne želim biti kao ona
Gledajući u nebo i pitajući se
Zašto svijet nije bolje mjesto
To što misli nema kome da kaže
Prespor joj je postao jezik
I duša joj je otupjela
A oči postale teške
Od osušene i opuštene kože.
Navrh toga
Još i sporije misli
Pa tako dok napravi korak dva u krug
Razmišlja o svemu i ničemu
I negoduje u sebi
Jedna bakica u proljetnom parku.

Čuje se “Bako!”-i vidim starijeg čovjeka sa psom
I iako je bakica stara.
A ja sam mlada
Ne mogu da ne pomislim
Hoću li i ja tako
Ali ne želim biti
Jedna od onih koje će u prazno mlatiti o svijetu i postanku
Pa se pitam hoću li upaliti tad pubmed.com
I tražiti zrnce prašine u pijesku
Da ga se uhvatim i nekome još živome
Pošaljem vidi što su otkrili!
(dok zapravo šalješ svu nadu u tome)
(I svo grizodušje jer nisi TI otkrio)
(ali TI nisi niti mogao, u ONO vrijeme nije bilo te tehnologije).
Pa ćeš gledati u svoj zastarjeli laptop
Ili nešto bolje, modernije, tužnije
I pričati ChatGPT-u
Kako je nekad bakica
U crvenoj vesti
Pričala s čovjekom koji je šetao psa u parku
A ja----evo tipkam tebi dobri chat-u
Hvala ti na društvu.
Puno su toga otkrili.
Čovjeka su sakrili.

Nekad u budućnosti…ako je doživim….
Mlada starica u mladosti ostarjela
U starosti omladjela
U nutrini umrjela
U razini sazrijela


“Ako imate još pitanja ili trebate pomoć, slobodno se obratite. Ugodan dan!”

...