Maja Šatalić | Šalica tišine

U Velikom tjednu kao što je ovaj, 

Daj mi, Bože, tišine. 

U malenom životu kao što je ovaj, 

Bože, tišine mi daj. 

Zagrni me plaštom oprosta

I nadvij ga nada mnom. 

Evo, mjesto je pokraj mene prazno. 

Sjedni ako želiš. 

Sjedni, Bože, i odmori se

Ako Ti je odmor potreban kao meni. 

Odmori se, barem kratko, 

Ništa Te pitati ne ću. 

Ništa Te moliti ne ću. 

Predugo nosiš križ. 

Odmori se. Preuzet ću koliko mogu. 

Križ i mojih grijeha. 

A onda nastavi. 

Zagrlit ću. 

Jer tako mora biti. 

Poljubit ću. 

Ranu koju i ja urezah. 

Zacijelit ću. 

Koliko mogu. 

A onda nastavi. 

A dotad, sjedni Gospodine, 

Sa mnom u tišini. 

Samo tišinu slušaj. 

Vjerujem da i Ti čezneš za njom. 

Jer je bučan svijet, 

Jer su bučni ljudi, 

Bučne su bespotrebne riječi

I sasvim nepotrebna, bučna djela. 

I kad god Ti treba, i kad treba meni,

Šalica Te tišine čeka.