Kupaonica je bila improvizirana na odmorištu dvokatnice na periferiji metropole, gdje je Ljerka stanovala u suterenu. Upravo je trajalo subotnje kupanje iza plastičnih zastora s morskim motivima. Stanodavka je nerado pratila te njezine higijenske navike, kupanje jednom tjedno kao navika, svašta. No Ljerka je bila skromna i uvijek se trudila okupati u što manje vode čija količina ne bi dospjela niti da joj pokrije tijelo u ležećem položaju.
Ovaj vikend neće doma, odlučila je tako jer je tjedan bio naporan: seminari dugi, a lektire sve brojnije. Nedostajalo joj je i volje i energije. Ali crv koji ju je uvijek kopkao kada je Bruno bio u pitanju, nije joj dao mira i ona, nakon što se na brzinu obrisala, zamoli stanodavku, istina s oklijevanjem, da se posluži telefonom. Ova nevoljko odobri. „ Što li će samo još ove studentice poželjeti; te kupanje, te telefon. Gdje je tome kraj?“
Iz crne bakelitne slušalice telefona koji je stajao u hodniku, odjekne reski zvuk, ali bez odgovora. Ona pusti da do kraja zvoni, ali uzalud. Onda donese odluku- ide kući! Brzo se u skromnoj sobici suterena obuče i ponese nužnu kozmetiku te požuri do tramvajske stanice gdje je upravo stizao njezin broj tramvaja. Uspjela je u posljednjem trenu kupiti kartu za vlak i ukrcati se puna zebnje: „ Pa gdje je on? Zna da neću doći pa je slobodan.“ Sumnja joj zasuzi oči. Poznati krajolik sad joj nije pružio utjehu. Smjestila se podalje od drugih putnika da na miru smisli neki izgovor za dolazak. Pokuša s planom: produžit će postaju dalje do svojih pa će se, nakon što se sredi, vratiti natrag. Možda i on tada bude već kod kuće. U tim je mislima čak i zadrijemala. Ravnomjerno kloparanje vlaka i tišina zajedno, uspavljivali su je.
Trgnulo ju je nešto iz sna i ona ugleda poznate zgrade periferije grada. Kompozicija je ulazila u postaju. Ona ostaje, potvrdi sama sebi, do sljedeće postaje pa se vraća. Jedva je obuzdala želju da odmah siđe i potraži Brunu.
A onda s prozora na peronu ugleda zadnju osobu koju bi htjela vidjeti, Mirjanu. Njezinu noćnu moru i suparnicu koja im je oboma zagorčavala život. Ostane mirno sjediti, a ova, ne vidjevši joj lice, upita za mjesto. Tada je prepozna i kao da je za trenutak htjela produžiti, ali onda poput neke prijateljice, obrati se Ljerki, pozdravi je i sjedne. „ Idem kući. Znaš, našla sam posao tu u gradu samo nemam smještaj. Uskoro se udajem pa će i to biti riješeno,“ ona će objašnjavajućim tonom. A bila je iz obližnjega grada i sad će se doseliti. Ljerka uskuha, ali se smiri na njezin spomen udaje. „ Znači, našla je nekoga drugoga,“ pomisli.
Njezino obično i bezbojno lice bez iskrenih emocija bilo je napeto u iščekivanju reakcije. No Ljerka je sjedila nestrpljivo čekajući sljedeću postaju da se riješi ove situacije. Suputnica nije prestajala: „ Oprosti, ali ja se ne želim vama miješati u vezu. Bilo pa prošlo, zaboravljeno!“ zaključi ona dok je Ljerka samo čekala da vlak stigne na cilj.“ U stvari,“ pomisli“, konačno ćemo je se riješiti“ i gotovo radosno joj mahne kada je konačno sišla na peron. Ova joj odvrati s tajanstvenim osmijehom. „ Kakva naivka. Gdje baš da Bruno naleti na takvu?“ pomislila je Mirjana dok je gledala kako Ljerka zamiče cestom.
Ljerka je putem analizirala situaciju iz vlaka i ništa joj se ne učini sumnjivim. „ Hvala Bogu da se udaje,“ pomisli još jednom i ugleda majčinu kuću. Nakon pozdrava reče da žuri, malo se okrijepi i pođe na autobus natrag za grad. Uvijek je, idući k njemu imala trnce u utrobi, ali ne ljubavne, već od straha kako će biti dočekana.
Padao je mrak. Došavši, otvori vrata hodnika koja se nisu nikada zaključavala i ugleda njegovu majku u kuhinji kako razgovara sa susjedom. Sredovječna žena, sklona alkoholu i nesretna zbog propalog braka bila je svima zavidna na sreći. Ugledavši Ljerku lice joj se namršti i ona, tobože da Ljerka ne čuje, kaže sugovornici: „ Evo opet ove!“ S naglaskom na ove. Bilo je više nego očito da je ne trpi jer joj je Mirjana bila draža.
Ljerka iz hodnika, jer nije bila pozvana u kuhinju, uljudno pozdravi upitavši je gdje je Bruno i je li kod kuće. Majka se otrese: „Nije, šta će ti on!“ i nastavi priču sa susjedom, povremeno pogledavajući na vrata u iščekivanju da gošća ode.
U tom trenutku Ljerki se učini da čuje zvuk vrata i okrenuvši se ugleda ga. Baš je izlazio iz kupaonice.
„ Ti si stigla?“ začuđeno je upitao. „Mislio sam da ovaj vikend nećeš doći.“
„ Pa se spremaš van, je li?“ ona će na rubu plača zbog svega.
On je zagrli: „ Idemo da nas ove znatiželjne uši baš ne slušaju,“ pokuša se našaliti pokazujući na majku i susjedu. U sobi se nastavio opravdavati da je čitav dan kod kuće i nije bio nigdje.
„ A telefon nisi čuo? Zvonio je do kraja. Gdje si onda bio?“ upita trijumfalno kao da ga je konačno razotkrila. On ne kaže ništa, samo ju obgrli oko struka u želji da se pomire. No baš tada zazvoni telefon i on krene prema vratima da se javi. „ A sad si ga čuo!“ ona će već dovoljno ljuta da bi najradije izašla na ulicu. Smiri se i sjedne, bar dok majka, koja se javila, završi razgovor u hodniku.
Soba je bila Brunina svetinja i nitko bez dozvole nije ulazio u nju, pogotovo roditelji, brat ili sestra. Ali sada, poput furije u sobu uleti majka i izobličenim licem i glasom napadne Ljerku.
„ Tako ti o meni da sam žaba, stara buljava. Srami se, ne dolazi mi više na oči!“ vikala je dok ju je Bruno nastojao umiriti. „ Tko ti je to rekao? Ljerka je pristojna i otkud tebi te riječi? Tko ti je to sad bio na telefonu, reci odmah!“
Iako je jedva čekala takav razvoj događaja, majka mu ipak prizna tko je zvao. „Mirjana! Putovala je s ovom u vlaku pa joj je to rekla o meni. Srami se,“ još se jednom okomi na Ljerku koja sjedne zaprepašteno u nekoj nenadanoj spoznaji.
Nakon što je majku izgurao iz sobe, Bruno se okrene k njoj: „Što je to bilo, kakav vlak?“
„Putovala sam kratko vrijeme, niti petnaest minuta s njom i rekla je kako se udaje i da je to s vama prošlost…Kakve žabe, to su gluposti. Možda mama izmišlja?“ upita ili sebe ili njega.
On se udalji do prozora.“ Neće ovo biti lako,“ pomisli, „ ali moram raščistiti.“
Obrati se Ljerki: „ Čuj, ona je sposobna za sve, čudo da si joj uopće povjerovala. Laže gdje god stigne. O svemu. Jednostavno je takva – pokvarena.“
„ Pa onda to reci svojoj mami! Osim toga, kad si znao kakva je što si radio s njom?“ naljuti se ona.
„Neće mi vjerovati, Mirjana joj je simpatična. Uostalom, je li ti rekla gdje je bila čitavo vrijeme nakon posla? Ovdje,“ nerado je protisnuo kroz zube.
Ljerka konačno uhvati kvaku, pogleda ga još jednom i ode.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.