Prašina pada na bivšu ljubav, naliježe na nju, siva.
Tri sloja prašine, možda već mučna tona.
A živac titra u laktu, energija još živa;
I ne da ti da dahneš, da skineš prikazu s trona.
Zavrnem pijetlu vratom u zoru, jer dan doziva.
Na nožni palac pustim ciglu, da bolan bubri.
Kako se kudeljnim koncem nježna kožica šiva,
Kako u pustom vrtu mirišu lanjski čubri?
Ne znam tko to u meni tuđe terete prti,
K'o ruske pjesnikinje gutajuć valjuške straha.
Kako se život ljudski u ludoj spirali vrti,
Da istinu o sebi saznati mora od praha?
Naglo proljeće stiže, vjetrić nad jezerom ćuhne:
Kerubinu od gipsa netko zalijepi krilo.
Iz šume dođe biće, šiljata uha i puhne:
Gle, ispod prašine nikad ničega nije ni bilo!
Flora Green
1 komentar :
ne valja kerubinu zalijepiti krilo, zapravo, ne valja ništa popravljati, lijepiti htjeti dovesti u "tehničke postavke" jer ništa više nije isto. Vrijeme je ono, koje nas dijeli na ono prije i ovo sada
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.