Daleko od žurbe stalo je vrijeme
na širokoj bini plavetnog teatra.
Mirisi su ljetni slatke tantijeme,
valovi se ljube, nebom plamti vatra.
A sunce prkosi, ne želi se skriti
jer neće da bježi od osmijeha njena.
Zato strasno hoće toplinom je miti
dok šeće po žalu srećom opijena.
Kad u suton gasnu jarke boje dana,
čarolije svjetla idu svome kraju.
I ona je legla suncem uspavana,
srce joj se nada novog jutra sjaju.
Glazba snenog mora za nju tiho svira,
tu je našla luku spokojstva i mira.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.