Moje su pjesme nastajale na prvom
sjedalu školskog autobusa,
u zbornici za vrijeme šupljeg sata
ili na petom satu dopunske iz matematike.
Pisala sam i na klupama gradskog parka
i moga ružičnjaka,
u brzim i putničkim vlakovima,
u hladnim čekaonicama željezničkih stanica,
u brodskoj kabini i noćnom tramvaju.
Nosila sam stihove na zgužvanim papirima
u zadnjim džepovima traperica,
u kožnim novčanicima i slamnatim cekerima.
Danas moje pjesme nastaju
u stolici za ljuljanje s okvirom od drva breze,
skandinavskog stila s naslonom za glavu
i jastučićem od pjene visoke gustoće.
Naprijed-nazad, naprijed-nazad...
Stih za stihom, redak za retkom.
Stih, redak, redak, stih...
Naprijed-nazad, naprijed-nazad...
Vjerujte mi - kad jednom sjednem u nju,
više ne želim ustati...
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.