Željko Perović | Odlazak

Kako da ponesem sve što mi treba

Kako da ponesem dio moga neba

Kako da ponesem raskršće mladosti moje

Kako da ponesem moga grada boje

A moja kesa isuviše tjesna

A moja kesa s pravom na sve bjesna

A moja kesa samo njima smješna

Ostavit te moram drugima od sile

Ostavit te moram trgam svoje žile

Ostavit te moram u sjaju dok blistaš

Ostavit te moram nemoj da me pitaš

A moja kesa isuviše tjesna

A moja kesa s pravom na sve bjesna

A moja kesa samo njima smješna

Kome li je teže kad bih mogo znati

Kome li je teže ko sad više pati

Kome li je teže živiti u sjeni

Kome li je teže tebi ili meni

A moja kesa isuviše tjesna

A moja kesa s pravom na sve bjesna

A moja kesa samo njima smješna

©ŽeSP        

6       

MOJ  PRIJATELJ  LISKO  

Moje se sunce

Nebom pokrilo

Veliko srce

U sićušno se tijelo

Ugnjezdilo

Za jednu godinu sedam je godina

DAO

Vragolasto gleda

Samo što ne pita

Zašto si suze

Umjesto mene

Pozvao

Za jednu godinu sedam je godina

DAO

Sada znam

Što znao nisam

Za ljubav moju

Ljubav je umnoženu

Vraćao

Za jednu godinu sedam je godina

DAO

I evo spusti se tuga

Da plačem za druga

A nikada dosta

I uvijek je malo

Kada bi moglo

Lisko

I ja bih sedam godina za tvoju godinu

DAO!

©ŽeSP  

7

POEZIJA

Poezija je biser potok,

Strog sudija i pravde svjedok,

Pogledu samku krišom se ponudi

Da žubornom slikom um osvježi

I čeka na riječ da okrilati.

Jedna uz drugu i ko zna koju

Stihove šarenim vezom tka,

Kao jesen što lišću mijenja boju,

Poezija usnule budi iz sna.

Kroz krvotok milom putuje

Da tijelo toplinu osjeti,

U srcu gnijezdo slovima svije

I čeka na riječ da okrilati.

Jedna uz drugu i ko zna koju

Stihove šarenim vezom tka,

Kao jesen što lišću mijenja boju

Poezija usnule budi iz sna!

©ŽeSP