Kristijan Modrušan | Biseri u vodi

  

Okrenuh se polako,

zadnji pogled bacih ja

na vrijeme protutnjalo

glasnim koracima.

 

Okrenuh se vidjet

odraz svoga lica

u zrcalu djetinjstva

- krasna budilica!

 

To malen sat kuca

batom dječjih koraka.

Zvuci mlada srca

u prsi jedna đaka.

 

Tako davno, a još jučer

bijasmo djeca.

A razmišljanja dječjeg danas tko se sjeća?

 

Davno je to bilo.

Daleko, sve dalje
nestaje s vidika, i spomen na njeg traje.

 

Spomen na djetinjstvo

što sjećanja pohodi.

Biseri i boje
potonule u vodi.