… i premda nas okružuju
obojani živući oblici
i prštavi zemljokrajolici -
svatko strahuje
i samuje
zbog nečeg…
Zar?
zbog poraza i neuspjeha;
zarad bolesti il' pak
zatomljenih, prešućenih
panika, fobija, trauma, smrti…
Zar?
zbog neizvjesnosti, gubitaka,
sivila i bezličnosti
dneva svagdašnjih!?
Svatko neželjeno ali ipak! obilato, hrani svoje gladuše - demone…
I najgore je uprav' to -
što im se nikuda i nikako i nikada -
ne može umaknuti…
… jer bježe i putuju s nama -
neraskidivo utkani u umu,
krvavim noktima ukopani -
urasli…
… u naše tkivo!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.