O romanu Jagode Iličić "Uspavanka za Knjigosaura"
https://knjigosaur.ba/wp-content/uploads/2023/03/Jagoda-Ilicic_knjiga_uspavanka-za-knjigosaura_c.pdf
Upoznavanje
Moja prijateljica Jagoda i ja nismo se upoznale na ljetovanju. Ne, bilo je to na jednom mjestu gdje su svi bili svečano odjeveni. Očekivali smo proglašenje najbolje knjige. Jagoda i ja sjele smo u prvi red jer smo unaprijed znale da smo najbolje. Onda je Jagodin stolac popustio i ona se našla na podu. Nije bila pozlijeđena, samo zbunjena. A tko ne bi! Dotjeraš se, najbolji si i onda — bam!
— Eksplozija, ludnica! — oduševljeno sam rekla. — Ovo ti je znak da si pobjednica.
— Ovo joj je znak da bi i mene netko nešto trebao pitati. — ljutito je rekla Knjigolina.
Ne mogu reći da sam začuđeno buljila u nju. Bila sam začuđena, ali bez buljenja, jer Knjigoline zapravo nema.
— Nema? — opet se žestila ta gospođa. — Hoćeš reći da se ne brinem za Knjigosaura? Da Oto nije moj najbolji prijatelj? Da nisam na moru srela jednog princa?
— Hm, pa, ovaj... — mucala sam, smišljajući odgovor.
Onda je započelo proglašenje pobjednika. Pobjednica je bila knjiga "Uspavanka za Knjigosaura". Poslije smo pričali i smijali se i pjevali. I svašta nešto, a Knjigolini još nisam odgovorila.
Zato će mi biti drago da sada ponešto priznam. Istina je sve što Knjigolina kaže.
"Princ Perunika živi u gradu iza pet bregova ijedne planine. Knjigolina gaje upoznala na Čudesnom Otoku. Skupljali su školjke. Jedne su večeri oboje šetali plažom i onda su se sreli i zadivili. Princ je rekao kako Knjigolina ima divnu kosu a ona je rekla kako on ima divan nos."
Ljubav, ljubav i ljubav
Ta Knjigolina nije najbolja na svijetu. Nije ni najljepša ni najelegantnija ni najumiljatija. Ima padobranastu haljinu i zna biti tvrdoglava.
"Uzalud je Oto doziva.
— Knjigoliiiina, siđi da jedemo kolače!"
Ali svatko ima mana, svatko posebno i svi mi skupa.
"Kada Oto peca on ne radi ništa drugo.
Hajde da sjednemo kraj njega i zabacimo udicu. Sad svi pecamo i baš nas briga koliko je sati."
A dok vi pecate, otkrit ću vam još nešto: ovaj roman Jagode Iličić pun je ljubavi. Knjigosaur voli Knjigolinu, Flora i Faun vole jedno drugo, Knjigolina voli princa.
"— Kad sam se sjetila koliko ga volim, nije mi bilo teško sjetiti se pravih riječi. [...] I onda sam razumjela da nije potrebno ići na kraj svijeta po prave riječi. One pronađu tebe kada dođe pravo vrijeme."
Ja volim prave riječi i volim putovanja. I volim sve Jagodine junake. A volim i vas jer čitate čak i kad nema škole.
Za kraj priče
Ovdje ni blizu nije kraj Jagodine priče. Nije ni kraj svijeta, sudeći po onome što je Knjigolina rekla Jagodi.
"— Mi te nećemo ostaviti samu na kraju svijeta. — rekla je podigavši nos kao da prkosi nečemu."
Ili, kao što je Jagoda rekla svojim čitateljima
"Ako ste stigli do ovdje onda sigurno možete sami nastaviti dalje."
Ne znam kako ćete vi, ali ja ću nastaviti drugi put. Zato, za kraj moje današnje priče, podsjećam vas gdje možete pronaći Jagodin roman i uspavanku i sve i svašta:
https://knjigosaur.ba/wp-content/uploads/2023/03/Jagoda-Ilicic_knjiga_uspavanka-za-knjigosaura_c.pdf
I još nešto važno što je Jagodi rekla ona prezaljubljena zaljubljenica:
"— Ja sam pretjerala, ja! — vikala mi je iz čamca dok se more talasalo sve više i više — Zašto nisi smislila nešto drugo? Otkud ta Drndara da se pojavi i još da ljubi mog Princa?
Morat ću i ja njoj podviknuti. Neće ona tako s mojom prijateljicom! A s tom Drndarom, također, još ćemo vidjeti što će biti.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.