Oslobođeni razuma, prozore otvaraju na pustim ulicama.
Lijepo je prizivati nadtjelesne ljubavi i usput se pitati: " Na koju nogu je sveti Otac jutros ustao? Je li Kijev i danas bombardiran? Koliko očenaša mora izmoliti svodnik poslije ispovijedi? U kakvim cipelama koračaju gluposti?
Ležim na krevetu, u rukama držim luk i strijelu nastavljam razmišljati:
"Moraju li i dobre namjere u Čistilište, ili odlaze ravno u raj?
Tko ispovijeda bezumlje " ?
Nevidljivi ne otkriva svoju istinu.
Poslužit ću se rječnikom.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.