Umor mi se šutke uselio u tijelo
Koprive minulog žara još tabane žare
U pogledu kao privid, pretežno bijelo
Ostaci izgorjela vremena skriti u stare kalendare
Nekad sam hitra i neumorna bila
Lakih nogu s kamena plaha vila
Bezbrižno trčala za živim bojama dana
Udisala opojne mirise cvijeta jorgovana
S divljenjem gledala iskusnije i starije
Dok su ponizno molili Zdravo Marije
Zvone zvona, u duši pale poetski plamen
Pogled okrenut Nebu, tiho moli do Amen
Mlad čovjek sanja i zalijeva nade snene
A zreo, uz rominjanje kiše prelistava uspomene
Leteći u jatu između vatre dvije
Strpljivo brusiš sebe mišlju koja grije
Da bi se osjećao lijepo
Pazi da te snovi zavarali ne bi
Varljive predstave umiru slijepo
I gost i posluga postaneš samu sebi
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.