Darija Žilić | Šta ima?

Dubravki B.


Pitao je bivšu prijateljicu
Muškarac u šarenim hlačama.
Vrtio je u rukama cigaretu,
Mrvio je, duhan već ispada,
A on stoji, gleda u nebo.
Kiša će, kaže, i zavrne rukav
Bijele košulje iz second handa.
I vrti fraze, riječi ispadaju iz
Olupine, kao još zeleni lješnjaci,
Bez slatke srži.
Šta ima? Šta ima?
Ima svega, nakon tih godina,
I pasje vrijeme, i dugi kolokviji,
I spavanje na satu, studenti su
Kao pohanci, meki i nestašni.
Vrti on, vrti, cigara je na podu,
I razgovor se ubrzao.
Kupit ću cigarete, prije Tijelova,
Sutra ne rade banke ni butici,
Ne postoje više mirni blagdani,
Rekao je na kraju, i sav smeten
Produžio dalje. Ruka prijateljstva
Spustila se, kao pljusak odjednom,
I zavjese su konačno pale.