Božica Jelušić | Da bih se spasila mraka

 

Da bih se spasila mraka, mantram i čarobiram;

Knjige s Tibeta mudre, gutam k'o voćnu salatu.

Ja na Evinom rebru pastirsku pjesmu sviram,

I odolijevam svijetu: vjerujem svome zanatu.

Ne dam se ljubomori, jad me ne muči, ni pizma.*

Nije mi vjera kamen koji se s ramena baca.

Jedino ljubav svoju dižem do paroksizma,

U divljoj trešnji nađem trag plahih poljubaca.

Već piramidu tuge prođoh od dna do vrha.

Među neslične duše rasulo mi se zrnje.

U četvrt stiha sve stane i svaka slika se skrha.

Legende mladosti čame, slabokrvne i krnje.

Na rubu nebosklona cipele stare izuvam.

Neka me duh cjeline obdari novom snagom,

Da bih se spasila mraka, da na svjetlu sačuvam

Sve ono čemu šapćem dragi, draga i drago. ________________________________________________________ * pizma - Riječ pizma dolazi od grčke riječi "peisma", a označava neprijateljstvo, mržnju, zlobu, pakost, omrazu.