Željko Bajza | Autobiografija

A biografija? Biografija je najvažnija, jer na pozadini fakcije nastaje fikcija, što će reći nova fakcija. Naime, kontekst je dio biografije, jer je doživljaj, događaj, zbivanje i proces koji se događaju živu čovjeku. A jedino takav čovjek, tj. živ, može imati biografiju (što je samo naizgled paradoks), hrvatski rečeno: životopis. A ta riječ, eto, već sama razrješava mnoge zavrzlame. I tako u krug. Vratimo se početku do srži do izvora vratimo se životu. Osim toga, sve je tako isto. Rođen sam u provinciji. Pričam ti o prednosti provincije kao sustava koji oblikuje umjetnika to je u stvari bivanje u središtu, jer provincija sama jest središte, jedino središte, provincija nema periferiju. Svijet me ne muči u središtu sam stvarnosti. Bio je to   život u slobodnoj no zbog toga u opasnoj stvarnosti što je nekad bilo teško, živo i istinito. Umiru sve stvari, ali misli, osjećaji, oblici duha umiru brže nego organizmi i situacije. Od potrage za pra-smislom, prvotnim uzorkom, logosom koji pokreće i tumači ambivalenciju svijeta do priznanja da tog središta nema iako njemu žudi to je put u kojem se, zapravo, postmodernizam dokazuje modernizmom potvrđuje istinu da se središte dokazuje marginom, a identitet – razlikom znao sam da  njihove će uloge biti kratke, lapidarne njihovi karakteri bez udaljenih planova, često ćemo ih pokušati oživjeti tek za jedan tren, radi jedne geste  radi jedne riječi.

Slijedi premijera i recenzije nakon premijere i istodobno formiranje jasnog mišljenja tu su glumci, pljesci i sveopće dahtanje. Ako jednom počneš obećavati nećeš se iz toga iskobeljati nikad više. Jao tebi ako napišeš nešto što donese uspjeh nabijat će ti to na nos do kraja života. Imaš, razumije se, najbolju volju, ali uspjeh ne zavisi jedino od tebe najčešće si pogodio kao kad slijepa koka zrno nađe. Sam sebi postaješ ograničenje. Ideš tako daleko da možeš jedino čeznuti to je bliskost i zavičajnost u dobru i zlu. Gdje god da se čuvjek zatekne uvijek nosi sa sobom granice svoga mjesta. Ne može, ipak, biti umjetnik sve dok se on svoje provincije na izslobodi. Ne navodi se svoja provincija kada se u njoj čami. Radi sve da bi se dočepalo velikog svijeta nastoji promijeniti poboljšati svoju sudbinu. Ne podcjenjuj čežnju posljednje što od svega ostaje to je samo čežnja i izmučenost. Provincija je škola čežnje najbolja i nikad nezaboravljena. Pokušavam različite pomočne konstrukcije, utjećem se sječanjima toliko dobre volje i toliko ravnodušja bit će zato nisam imao dojam da sam sjedio posve uzalud. Dio sam velike matice koja se zove tradicija nešto s čim se mogu  identificirati  nešto s čim se putuje u onostrano, a ruši nam mitove koje smo izgradili.

Moje je rodno mjesto je čudesni krajolik. Cvjeće je u duboku snu. Bijaše vrijeme ruža latice su okrenute u visinu, slijede igre cvjetnih mirisa s vjetrovima, nevini dah poljskih makova. Pčele su iz cvijeća nektar sabirale, sunce je zlatnu prašinu po zemlji sipalo. Od topline sunca radosti se rađaše. Bijaše vrijeme proljeća ranog u vodi se slika drveća prelamala Povjetarac nježno je udarao po vodi. Nema ljepšeg mjesta od ovog gledaš kako se zemlja u raj pretvara divno je u igri lišća uživati osmjehni se umjesto svih cvjetova.

To sa središtem ima svoju potvrdu. U Poznanovcu gdje sam rođen je bio putokaz Varaždin 51 kilometar, Zagreb 51 kilometar dakle samo središte. Moja majka je bila iz Zlatar Bistrice točnije iz Brestovca to je predgrađe Zlatar Bistrice. Imala je desetero braće točnije bilo ih je trinaest ali je dvoje braće umrlo u mladosti. Kad se počneš sjećati djetinjstva ideš tako daleko da možeš jedino čeznuti to su bliskost i zavičajnost u dobru i zlu. Gdje god da se čuvjek zatekne uvijek nosi sa sobom granice svoga rodnog mjesta kao na primjer Fellini  u Amarcordu. Događaji su bili pitanje skrivene drame i neprimjerenosti. Atmosfera je bila sutonska i opasna. Bilo je to posve u skladu s okolinom. Sve je trebalo pripisati djetinjstvu provedenom u Zagorju u uzrastu prijemljivom za dojmove. To je bajkovito sjećanje na djetinjstvo kada se miješaju san i zbilja i svaki doživljaj ima svoju posebitost. Tada je još vladalo uvjerenje da postoji istinski svijet. Bio sam potpuno uvučen u tradiciju u točki u kojoj se sreću prošlost i budućnost. Hegel je u Logici tražio da filozofija izgradi vlastitu metodu. Cilj umjetnosti je lijepo, cilj filozofije je istina. Umjetnička slika ne mora biti kopija stvarnosti ona može biti krajnje apstraktna. Ljepota je estetska kategorija koja tradicionalno označava savršenstvo sklada. U svakodnevnici ljepotom se najčešće naziva svojstvo osobe, predmeta ili ideje koje nas ispunjava osjećajem ugodnosti.

Ja mogu reči kad se sjetim djetinjstva da prvo slijedi otvaranje, prolog, početek pokaže sve, jer čovjek pokaže u mladosti što će biti u starosti. Vrijedi i ona da tko sprema u mladosti, on uživa u starosti. Tada smo još živjeli u jezgri. Dvije kuće od moje živio je moj prijatelj godinu dana stariji Dragutin zvali smo ga Dragec. Igrali smo igre nekakve škatuljaste, oblikovali svoj svijet. Bili smo minimalisti, siromašni, a plemeniti, slobodni i plodonosni. Bilo je to naše malo, ali ponosno carstvo, izmučeno ali uljuđeno. Dragec i ja smo odlazili u šumu brali gljive i šumske jagode. Pred božić smo u šumi odsjekli mlade borove za bor u kući. Išli smo s kravama na pašu na štriku po grabama uz put sve do Golčevog mosta. Na jesen poslije  kad se pokosila otava, drugi otkos sijena, smjeli smo krave pustiti slobodne  u polje, a mi smo uživali, igrali nogomet pekli pecijane od mlade kukuruze. Zavlačili se pod mostove hvatali cmukaće. Znalo se dogoditi da smo krave ostavili u polju otišli doma, a onda smo se popeli na njegovu lipu i promatrali naše krave. Također se ponekad znalo dogoditi da se u međuvremenu izlije potok Krapina i poplavi polje, a krave su ostale iza vode i onda smo ih jedva nagovorili da se vrate preko vode. Naš susjed stari Antun Habulin zvali smo ga Ružek imao je sav pribor za ribolov prije svega veliku mrežu koja se rasprostrla preko potoka. Tjerali bi ribe u jedan tuljac. Jednom smo u lokvi, maloj bari gdje se skupila voda nakon poplave ulovili 53 ribe bila je to prava gozba.