nepomična
kazaljka starog se pomakla sata
okrenula vrijeme
iz sada u onda
zastala tamo u sjeni
crnike
na ljuljački drvenoj
ružmarin dvora
na brdu ponad morskog svoda
na livadi kraj starog broda
izvučenog na kraj
na putu prema vječnosti
moji su puti baš tamo stali
na putu što kazaljka ova ga piše
u jednoj prošloj
al jednoj vječnoj
i samo mojoj
pastorali
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.