Peji Šimiću dodijeljena je književna Nagrada „Joja Ricov“ za 2023.

Pejo Šimić dobitnik je književne nagrade „Joja Ricov“ za 2023., nagrade koju je pokrenulo HKD Ogranak Zadar prema ideji književnika Nikole Šimića Tonina. Prosudbeno povjerenstvo za ovu godinu činili su: Nikola Šimić Tonin, dr. sc. Erni Gigante Dešković, dr. sc. Dragan Gligora, Valerio Orlić, Ante Gregov Jurin, Kutija Žaklina.

Pejo Šimić rođen 15. srpnja 1952. godine u selu Foči kraj Dervente. Osnovnu je školu pohađao u rodnoj Foči i susjednom Johovcu, gimnaziju u Rijeci, a potom se vratio u rodni kraj.

Šimićev rad je iritirao tadašnju komunističku vrhušku pa mu je bilo “preporučeno da u miru” napusti Foču, što je on zbog vlastite sigurnosti i učinio.

Još kao srednjoškolac objavljivao je pjesme u desetak listova u BiH i Hrvatskoj, a priznanjem Republike Hrvatske još učestalije, tako da je objavljivao u Večernjem listu, Glasu Koncila, Hrvatskom slovu, Vijencu, Maruliću, Posavskoj Hrvatskoj, Velebitu, Svjetlu riječi, Tomislavu, Požeškoj kronici, Vinkovačkom listu, te u dvadesetak zbornika i monografija. Zanimljivo je da je prvu književnu nagradu dobio za prozu 1970. u Rijeci. Član je Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne.

Nije ga obeshrabrio gubitak doma i zavičaja. Šimić počinje surađivati s Hrvatskim kulturnim društvom Napredak, Imotskom krajinom te ograncima Matice hrvatske: Imotski, Posušje, Rijeka, Split, Požega, Slavonski Brod i Grude, a u zadnje vrijeme s veteranima IV. gardijske brigade i Hrvatskom udrugom Benedikt iz Splita.

Dvije Šimićeve zbirke, nažalost, nikada ne će razveseliti štovatelje njegove poezije. Raspeta Hrvatska zaplijenjena je 1971. godine, a Posavski vidici su spaljeni 1992. godine u Foči zajedno s roditeljskom kućom.

Njegov pravi pjesnički vrisak odjeknuo je devedesetih u vrijeme Domovinskog rata.

Djela: Zov hrvata bosanskog Posavlja Zagreb, 1992. /1993. Četiri dopuna izdanja

Zemljo moja, Zagreb, 1993., U vrtlgu sna, Zagreb, 1994., Suza na zgarištu, Rijeka, 1995., Čežnja, Zagreb, 1996., Dah sudbine, Zagreb, 1997., Vapaji, Zagreb, 1999., Licem u lice, Zagreb, 2001., Između svjetla i tame imotski – Posušje, 2009., Olujna vremena, Rijeka, 2011., Duša mi gori, Split, 2013., Spoznaja Rijeka, 2018., Sve moje ljubavi, Imotski, 2018., U njedrima nade, Rijeka, 2019.

Tridesetak Šimićevih pjesama je uglazbljeno, a najveći odjek imala je pjesma Svi su moji Božići u Bosni u izvođenju Borisa Ćire Gašparca 1995. na festivalu u Međugorju.

Iz obrazloženja: Pjesnik Pejo Šimić, pjesnik je domoljubnoga nadahnuća, tradicije, ljubavi, čovjekoljublja, uz ikavicu piše i na čakavici, što je jedan iskorak da se poveže sa morem i škojem, more ravnice, široka duša i duh Hrvata iz Posavine. Sve Šimićeve zbirke protkane su s četiri prepoznatljive niti ljubavi: prema Bogu, Domovini, ženi i majci.

Nikola Šimić Tonin