Maja Šatalić | Autobiografija

U epskim pjesmama, romanima i lirici ja živim,

U dvorcima sivim, klasicima književnosti svjetske,

U stilskim figurama, vrstama riječi, rečeničnim dijelovima razmišljam,

U pianissimu, živote. A onda udarim forte.

Po oblacima mislima skačem

Dok puk se u računima gubi,

Dok ljudi stiču materijalno, mozak računicom muče,

Ja slogove brojim, bojim stihove,

Zamišljam renesansne i barokne gradove.

I odjednom, pojavih se međ' raznolikom svitom

Vitezova, roblja i dama,

Okružih se osunčanim likom

Vile, stepama, pustinjama.

A kad stihovi mi dođu kraju,

Nešto tiho, tiho viče

Iznutra:"Nestat sa zemaljskog ti ćeš, 

Ali tebe 

U pjesmama bit će - bit će."