Ivica Kesić | Otisak duše

Samo pjesmi svojoj vjerovat’ ja smijem,

osjećaje burne mogu s njom da dijelim;

teške, gorke tajne sa dna srca čuva,

u život me vrati svojim versom smjelim.

Rasadnik stihova, široko je polje

po kome se šećem bez zebnje i straha

rasipajuć’ riječi iz kojih će nići

otisak od duše sa bljeskom uzdaha.

Kao da me grešnog zorom ispovijeda

pjesma sluša odijek raštrkanih snova,

a ja jedva dišuć’ hodam na prstima

ne bih li je sreo između redova.

Svaka strofa, znam, zrcalo je svijesti

ispred kojeg nage moje misli stoje;

zato brižno sve ih povjeravam pjesmi

jer ona će tajne sačuvati moje.