Kolumne

četvrtak, 16. veljače 2023.

Ivan Karaula | Klima, Zemlja i mi (2)

 

 II


O nebeski Bože kud sam zašao, kad još nisam idealno društvo nigdje našao, uzalud sam se ponizno ponašao, pa  sam zbog prezira bježeći, onako biblijski nekud odjašao.

Nitko više nema prave orijentacije, pa ljudi bježe i od religije i od familije i od nacije.

Religije nam umjesto spasa oteše slobodu, pa jedni druge i na ulicama potajno u leđa bodu.

Laž je dotle dovela svaku religiju, samo da bi obstale, moraju da ljude biju.

Svakodnevno se nenadno zabija drugima nož u leđa, padaju ljudi ispred vlastitih vrata i vlastitih međa, pa nam još i to nebesa i prirodu vrijeđa. Nenadno se kolje po mraku, kolje se u vlaku, kolje se na sokaku, žrtve padaju na svakom koraku, od čestih  bombadiranja lete i ljudske kosti  po zraku.

Ako nisu dovoljne bombe i noževi za te divljake, onda brzim vozilima ruše i pješake i sa tim se ponose te religije opake. Napadaju se bogomolje i kulturne sale, masovno se i automobili pale, i policajci se žale što političari izmješaše ovolike budale koji ne znaju da se šale, jer nisu nikada druge vjernike  ni priznale. Minirirajući nose novac iz bankomata, probijaju i tuđa vrata, po stanovim urlaju tražeći novca i nakite od zlata. 

Civilizacija se pretvorila u krvoločne divljake, pa cak zbog novca ubijaju i bake. Svi znamo da se religije nikada nisu ni volile, i nikada nisu tobožnjem jednom Bogu zajedno molile, već su sa čestim ratovim mnogo krvi prolile. Zašto te vječne neprijatelje izmješa glava glupa, kad religije nikada nisu znale da žive mirno skupa.

Zašto nam političari izmješaše tolike religijske koljače kojima                                                           

civilacijske osobe više ništa ne znače. Gdje se god nešto veličanstveno slavi, ti lažni pobožnjaci                                                              

tuku vjernike po glavi.

Tko to u te religije još vjerovati može, kad stalno lažu i ubode noževima svakodnevno množe. 

Komu god releligije obećaju dva života u ime Boga, taj zasigurno neće imati nijednoga.

Da se religije uzdaju u vječni život ne bi ga nudile meni i tebi, već bi sigurno i to oteli sebi.

Tko vjeruje drugačije, odma mu smrću prijete, ostaje bez slobode i narod i svako dijete.                                                                  

Svak svoje vjernike naređujuć poče i ljubiti, nemojte vrijeme gubiti, jer sve  nevjernike trebate ubiti.

Tko god želi o svojoj vjeri brinuti, taj mora u nuždi za nju  i ginuti, onomu i Bog oprosti                                                         

tko počme druge vjernike bosti. Dosadašnje religije iziđoše već iz mode, zato se samo bode i za nekakvu najkrvoločniju religiju bitke se vode.

Te nas religije sa svačim mučiše, ali nas o jedinstvu i o Bogu ništa ne naučiše.

Stalno smo Boga dozivali, svakom smo kazivali, milostivim ga čudotvorcem nazivali, ali

od njeg pomoć nikad nismo dobivali i uzalud smo se u njegovu milost nadali i umjesto milosti mrtvi smo padali.

Ni cijeli narod više ne zna šta je gore, jer ga i partije i religije jednako tlače i more.

Svi oni koji god na vlast dođu, jednako narodima živce glođu.

I sa partijama i sa religijama isto se zbiva, uglavnom se svaka sa silom osniva.

I ta svaka divljačka zbilja, jednako nas smtno u glavu cilja.

Svi oni od naroda sve silom nose, a mali ljudi po svijetu prose, skrivene im glave, a noge bose.

Religije i svoje Profete ostaviše ispod pete. Davne Profete ostaviše vječno  u štali, a zavoditelj se sa veličanjem davnog siromaštva prekomjerno kapitali. 

Nastavlja se...

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.