Uzalud…
pokušavam jutrima dati
neki dublji smisao…
Jer težak je prijelaz iz
šarenih snova
u poroznu stvarnost.
Gledam
kako furiozno
vjetar vrti lanjsko lišće…
I čini mi se da čak u tom
ciklonskome žrvnju
ima više smisla
no u mojem
sjenovitu danu.
Ne mogu izvući sebe
iz bezoblična
svijeta porozne praznine…
Mada sam tobož'
u providnu univerzumu -
takozvano
smisleno biće.
Da sam barem osušeni list
pa da me vjetar
nemilice
raznosi po zraku!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.