Sandra Dretar--François | Soba za putovanja

u svim bajkama ovog svijeta 

i u onim što pričali su o drugim svjetovima

nisam nikada imala ulogu

tek promatrač bijah

ne pomisli da sanjala sam ikad princezom biti

i da poljubac tvoj će donijeti sretan početak nadolazećem danu 

sjaj staklene cipelice nije po kalupu moga stopala nikad bio

i sretan kraj ne dolazi mi u san

ne sanjam nikada..promatram samo 

živim u sobi u kojoj sam pronašla već sve stvari na svom mjestu

čak i njima nikada necu promijeniti ono što im pripada

to što ponekad jutrom

ne uspijem obuzdati ono što mi dolazi kroz tišinu unutarnjeg oka

je jedina sloboda na koju imah prava

ne zamjeri joj 

neobuzdana je oduvijek 

zna da u sobi u kojoj živim 

zauzima mjesto prijatelja

dolazi mi često i priča 

traži da ispričam njezine snove

ponekad su i o tebi

možda često 

ona tako želi 

a ja

priznajem ti

imam jednu želju koju si dopuštam 

naučiti ne miješati riječi i značenja 

i kao oduvijek

biti ona koja samo u svim bajkama

bez uloge 

ostaje u sobi 

u kojoj promatra 

snove namijenjene drugima…