Ti i ja nismo toliko različiti. Zapravo smo vrlo slični. I ti uništavaš ono što te hrani. Tvoja rasa se voli širiti i osvajati nova područja, a kao posljedica toga, tvoj svijet umire. Ja se, s druge strane, širim tvojim tijelom i hranim tvojim organima, i to će na koncu biti uzrokom tvoje smrti. Ubit ću te jer i ja moram jesti.
Ti misliš da sam zlo. Ali, kad umreš, ja neću kao parazit prijeći na drugoga. Umrijet ću s tobom. Toliko te poštujem.
Vjeruješ da sam bezumna pošast. Ali i ja strahujem od smrti. Pitam se ima li života nakon smrti za biće poput mene.
Tebe tješe tvoji najbliži, a mene nitko.
Bojim se...
"Profesore, nažalost imam loše vijesti."
"Ah...pa recite, nemojte me držati u neizvjesnosti."
"Karcinom. U zadnjem je stadiju. Inoperabilan."
Tajac.
"Koliko mi ostaje?"
"Teško je reći. U najboljem slučaju, nekoliko mjeseci."
Koračajući prema kući, profesor je razmišljao o ironiji života.
Pa to je gotovo smiješno. Svaki dan dobri ljudi umiru od gladi, zli moćnici umiru blago u snu, a mene, intelektualca, će ubiti nešto tako besmisleno.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.