Daria Lisenko | Ispod pokrivača crvenih školjki i koralja

Ispod pokrivača crvenih školjki i koralja

svaku večer pokušavam se ugrijati

sklupčam se

hladna stopala prislanjam naizmjenično desnoj i lijevoj nozi

i tako se dugo, dugo grijem

zvonik stare ribarske crkve

mjeri noć udarcima zvona

jedan udarac

dva udarca

tri udarca

predjutro zaspim u toplini školjaka i koralja

okružena baš onim bajkovitim zvjezdanim nebom,

njime kruže galebovi

osvijetljenih snježnobijelih trbuha

svijetlo dopire iz brojčanika sata starog zvonika

i ptice postaju tako slični

velikim snježnim sovama na noćnome tlu

četiri udarca

pet udaraca

šest udaraca

sedam udaraca

još malo i morat ću ispuzati

iz koraljnih grebena svojih snova

i spustiti noge iz kreveta na hladan pod

potpuno novog dana.