Pod stablom spoznaje u zgaženoj travi
odgovori davni još uvijek se kriju,
no koji je od njih istinit i pravi
znaju tek plodovi što na njemu zriju.
Zorom odbačena dva smokvina lista
mirišu na svelo cvijeće i grijeh prvi,
a pod mjesečevim pogledima blista
rosom okupana svježa kaplja krvi.
Iz crnog je trnja, od puke naslade
vražji (ili zmijski) prosiktao smijeh:
“najslađe bogatstvo koje im se dade
iz lažne čednosti nazvali su: grijeh”.
Načeta jabuka sladostrasne boje
leži pokraj staze sumnji i nadanjā
kojom buntovnikā zagrljenih dvoje
izlaze iz raja bez truna kajanja.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.