nedjelju provodimo u letećem objektu koji
se uzdiže do Svemira, onog kakvog smo
vidjeli kao djeca u žutim kaputim , kad smo gledali blještave zvijezde i meteore koji se
brzinom svjetlosti spuštaju na naša ramena.
Živimo u istom vremenu, izronili smo iz podzemlja, iz dugih garaža ispod svijeta,
u kojima su ostali tragovi valentinovskog ruža i grudnjaka koje smo oblačili lutkama za vježbu,
ubrzavajući u tom kratkom zimskom danu svoj hod prema Palmotićevoj.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.