Nemoći, badema, nevolje, pruća od kojeg samo najhrabriji grade sjenicu.
U kući s vratima svježe obojenim, sakrili su se dodiri od svijeta.
Popodneva duga kao prijestupni sati, stvorila su višak slika, snoviđenja, slutnji.
Sve to postoji ispred šljivika u ranu zoru, plodove su čitav dan revni sakupljali.
Slažem pred tebe svu plodnost zrelosti, i puštam kimono da mi prekrije tjeme.
Susret nije zakasnio. I grad se više ne okreće za grudima, i za onima koji po
njemu samo svoju pjesmu pišu. Unatoč drugima.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.