Sanjala sam riječi.
Poredane prozorskom daskom
tražile su ključ
kao ptice što na žicama proljeća
uglazbljuju glad.
Najljepša su jutra
koja donose dane posložene
da ulove pijesak među perje.
Ne trebam riječi,
ponesi glazbu i čuđenja.
Zaključaj vrata da ne ulazi noć,
zaveži prste oko moga gležnja,
udahni me. Učini da zaboravim.
Netko se već pobrinuo za mjesečinu.
Iz zbirke "Skica, zakrpa, šav"
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.