Zasijalo sunce. Okopnili snjegovi. Zimi je došao kraj. Probudile se travčice iz zimskoga sna u vrtu Beskrajno Zeleno. Jato vrabaca je postalo bučnije i razigralo se u letu. Mravičak Radičak krenuo po svoje zrno žita u mravlji hambar. Umorio se noseći ga, pa umoran sjede. Nešto mu divno zamiriše. Okrene glavicu lijevo, desno, pogleda gore, kad ono nad njim se nadvila ljubica. Bijaše ona u zelenoj haljinici, sa plavom frizurom na lokne i bijelim licem poput snijega. Pozdravi ga čarobno zlatno žutim osmjehom.
- Dobro jutro, Mravičku Radičku ! Jesi li se zimus odmorio?
- Jesam – odgovori mrav - krenuo sam u ambar po doručak. A, što ima novoga kod vas u svijetu ljubica? - i pogleda gore u ljubicu te istoga trena posta radostan i veseo.
- Zemlja nas je nahranila - kaže ljubica - a jednoga jutra me je probudilo sunce:
- Ustani, ljubice, ja ću te ogrijati, a darivat ću ti i jedan mali zračak za tvoj osmjeh. Tako se moj osmjeh obojio u zlatno žutu sunčevu boju.
Usred njihova razgovora začu se:
- Zzzzz...
Spusti se Pčelica Vrijednica, omamljena mirisom, na ljubičinu laticu.
- O.., kakva divna ljubica! Oh, kakav divan osmijeh! Tako si me obradovala svojim divnim osmjehom! Ti si prava Ljubica Radosnica!
- Posluži se mojim nektarom. - radosno zatrese glavicom Ljubica Radosnica.
- Hvala, hvala, vrlo rado !
- Kakva je to galama već u rano jutro ? – promoli glavu Puž Najstariji Muž iz svoje kućice. Tko to remeti mir u vrtu Beskrajno Zeleno?
- Mi smo tu! Mi smo tu! - poviču u glas Mravičak Radičak i Pčelica Vrijednica. Izađi iz kućice da vidiš čudo neviđeno! Ljubici je sunce poklonilo najdivniji osmijeh na svijetu. Tko god se u nju zagleda postane radostan.
- Ohohoho! To je nda zbilja čudo! - izvuče se puž iz svoje kućice i zagleda u ljubičin osmijeh. Čim ju je pogledao postao je vrlo, vrlo radostan. Ti si doista Ljubica Radosnica! Odavno nisam bio tako radostan!
To jutro u vrtu Beskrajno Zeleno su svi bili sretni. Pozvali su i svoje rođake da gledaju u ljubičin osmijeh i mirišu njezin dah. Čak je i roda, gore na starom dimnjaku, bila radosna i veselo kliktala. Dan je počeo u vrlo ugodnom raspoloženju, pa je tako i završio. Sutradan, a i svih sljedećih dana, Ljubica Radosnica je bivala sve ljepša, mirisnija i imala taj divni sunčev zlatno žuti osmjeh. Tko god ju je pogledao i omirisao postajao je radostan.
Proljetna kiša je često dolazila u posjet vrtu Beskrajno Zeleno. Sunce je grijalo, a Majčica Zemljica je hranila biljke. Trava je porasla. Jednoga jutra zazujala je kosilica u vrtu.
Taman se Mravičak Radičak vraćao iz hambara sa zrnom žita za doručak. Htio je kao i svakoga jutra sjesti pored Ljubice Radosnice da se nadiše njezinoga mirisnoga daha i nagleda čarobno zlatno žutog osmijeha. Ali, Ljubice nije bilo. Okrene se lijevo, okrene se desno i pogled mu se iznenada zaustavi dolje. Ljubica Radosnica je ležala na pokošenoj travi.
- Oh, oh, što ti se dogodilo, draga Ljubice?- počne zapomagati Mravičak Radičak.
- Nesmotreni kosac! – reče tiho Ljubica.
U to doleti Pčelica Vrijednica i zamoli:
- Zzzzz... Oblačići, oblačići! Molim vas, orosite Ljubicu!
I Puž Najstariji Muž se probudio i začas stvorio pored njih:
- Sunašce, sunašce drago ! Pošalji zračak i ugrij nam Ljubicu!
Zalepetahu krilima vrapčići da osvježe zrak kako bi Ljubica lakše disala. Oblačići je orosili, sunce je ugrijalo, ali Ljubica Radosnica je i dalje ležala na travi.
- Ne trudite se dragi moji. I tako bi moje vrijeme uskoro prošlo. - reče.
Društvo u vrtu Beskrajno Zeleno je zajecalo.
- O, ne plačite! Zar ste zaboravili trenutke radosti koje smo zajedno proveli? Čuvajte Beskrajno Zeleno, a ja ću vam sada otkriti tajnu. Na proljeće ću vam podariti moju dječicu. S njima ćete se još više radovati. Molim Majčicu Zemljicu da ih hrani, molim oblačiće da ih napoje, a tebe drago Sunašce molim, da im svakom podariš jedan svoj zračak za čarobno zlatno žuti osmjeh.
U vrtu Beskrajno Zeleno su svi obrisali suze i oprostili se od Ljubice Radosnice. Puno su pričali o njoj do sljedećeg proljeća. Zapravo bila je cijelo vrijeme u mislima sa njima. Kad su okopnili snjegovi i zasijalo sunce, pojavile su se kćeri i sinovi Ljubice Radosnice. Svi su imali zelene haljine, frizure sa plavim loknama, bijelo lice i čaroban zlatno žuti sunčev osmjeh. Oni su ponovno unijeli radost u vrtu Beskrajno Zeleno.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.