Na vjetrometini škropaljicom duha otvaraš oči
Uprežeš misli prema stvaralačkom vrhuncu
Zvono sa tornja u pehar dana još jednu uru toči
Lice kazuje tihe i bučne života pute
Ljubav, patnja, osmijeh; crtaju bore
Pore naličja lukavo koji detalj prešute
U lađi od papira krotiš nemirno more
Lice je zrcalo nutrine, platno u rukama sudbine
U godove vidljivo i nevidljivo prolaznost slaže
O obraze obješeno breme potiho dira dubine
Stara fotografija sa obala mladosti ne laže
Kad čovjeka sretneš gledaj ga u lice
Ne zaviruj što mu na naličju piše
Priču njegova pogleda spremi u skice
Tmurno je i liju ravnodušne kiše
Prema cvijetnjaku Edena okreni orošene oči
Nema ograde koja zaustavlja prve ljubičice
Sloboda je neodoljiva tajna, u krilo joj skoči
Livada i šuma nude carstvo sunca i pjev ptice
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.