Kolumne

srijeda, 8. lipnja 2022.

Ivan Luketić | Ruke se podižu


Sve forme su poznate,
usnule, pregažene,
Sve forme su
pokidane, mrtve.
Cijelu vječnost
se vraćamo kući
ideje putuju s nama
I Ginsbergov Krik
hrlimo prema
Smrti božanskoj.
Dosta smo šutjeli
Dosta smo sjedili
Goli i bezimeni
Dajemo
život sebi u ruke
Divlje snove
I novi početak.
Naspavati srce,
osjećaje, duh
Umorna si svakako
I podnosiš svijet
Tijelo želi promjenu
Gušiš se
u samoj sebi
Izbacuj iz sebe
Iz mašte
Na ištipane hartije.
Težina je lijepa
I čini te čovjekom,
Zagrljaj je osoban
I ruke se podižu
Strast za životom
Razderana
Nevidljivim pjesmama
I Prisutnost.
Svemira u tebi.
Umorna si svakako,
I nečije misli
Pretvaraš u zvuk.
Sve forme su poznate,
usnule, pregažene,
Sve forme su
pokidane, mrtve.

***
Crvena svjetla
i raskošni Furthur
Trepere na horizontu.

(Za Allena Ginsberga, Neala Cassadyja i Jacka Kerouaca)

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.