Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Ela Ernoić
Rozin kutak

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Jelena Miškić
Pramcem u sumrak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

subota, 7. svibnja 2022.

Ivica Kesić | Nedovršena pjesma


Kroz okove mraka sitna ura bije,

dok društvo mi prave prazne čaše vina

i rukopis davno započete pjesme

u kojoj se požar naše vatre krije.


Odavno je kradom završiti želim, 

ispod zadnjeg versa napisati “kraj”,

ali jarko svjetlo sjećanja na tebe

probudi u oku već ugasli sjaj.


Stihovi i rime u glavi se roje…

Kô mačevi vreli probadaju srce… 

Jer umjesto polja nesputane strasti

među nama burni oceani stoje.


U predvorje snova ponekad mi svratiš…

I jesi li sretna, volio bih znati?

Sjetiš li se lomače naših golih tijela

i besanih noći… O, da li ih pamtiš?


     Dok uzimam pero da završim pjesmu

osmijeh tvoj mi resko poteče kroz vene…

Po papiru bijelom razliše se samo

dv'je-tri kapi vina kao krv crvene.



Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.