Riječi, slike, osjećaji,
ostavljeni
na stranputicama
ljepoobraznih
uspomena,
prošlost poput
razbijena zrcala
sama leluja i raste,
duhovnost i sloboda
između redaka
iz šaputavih kutaka
okruženih ljepotom
Ruke koje sjaje,
glasovi koji griju,
ne-otkrivene
seksualnosti.
Pjevajmo
Mi suvišni ljudi
Kroz
vakuum smisla
Svijet je ozaren
i sva se nebesa raduju
dok požuda
sebe samu proždire.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.