Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Ela Ernoić
Rozin kutak

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Jelena Miškić
Pramcem u sumrak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

nedjelja, 6. ožujka 2022.

Božica Jelušić | Izranjanje

 

Izrone stvari iz zemlje, sasvim preobražene,
Kost oglodana, bezupka školjka, šljunak,
Hitne se riba u vodi, proklizi kao čunak,
Magla otkrije pogled na ceste raskrižene.
Pogledom tražiš mjesto gdje je stasala joha,
Samo se panjevi crne, korov i krčevina,
U poznatoj se slici otvara nova tuđina,
Drugi su ovo ljudi, drugi svijet i epoha.
To je taj šuplji život, u kome nismo više.
Oduzimanje, rasap, lišavanje od strasti,
To je sve ono kruto, što više ne zna rasti,
I samo nam se u snu čini da s nama diše.
I kokoš kokodakne, dva jaja izvalivši,
Nitko ne vidi čudo, koje je u zametku.
Prizivaš nešto vrelo, što bješe u početku.
Izrone tajne, svijet gori, ali mi smo već bivši.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.