Koračam ulicom,
vidim samo namrgođena lica.
Ulaze u skupocjene aute,
jedu po luksuznim restoranima,
piju najskuplja vina.
Dok s druge strane ulice,
djeca trčkaraju.
Bosonoga.
Gladna.
Mudra starica u starom trošnom kaputu,
promrzla i gladna
kraj kontejnera stoji,
Prevrćući po raščerupanim vrećicama.
A opet toplinu i ljubav nosi u oku svom,
i nevjerojatnu hrabrost.
Na licu rastopljeni jad,
toliko je dala za svoju domovinu,
cijeli svoj život mukotrpno radila,
ruke su joj pune žuljeva,
a ništa nije dobila.
Pored nje dječak stoji,
daje joj komad kruha.
Tako nesebično.
Velikodušno.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.