Krunoslav Mikulan | Vrijeme vječnosti

Ljeto

Miris orehnjače

Miris makovnjače

I drugi su tu mirisi

Pečena koka

Tusta, masna

Krumpir

Narezan na ploške

Zapečen u bazenu masti

Ima i kuhanoga mesa

Koje prija s muštardom

Prije svega toga ipak juha

S rezancima

I masnim šarama po površini

Obratno sam opisao

U skladu s užitkom

Bilo stvarnim

Bilo zamišljenim

Poslije ručka igra

Jurnjava, skrivači

Istraživanje velikoga vrta

Zavirivanje u svaki kut štale

Ne bi li se pronašlo nešto

Nešto za igru

Makar i zahrđali dio alata

Sad u pelnicu

Sad u podrum

Ali najljepše od svega

Tavan

Mračan, tajanstven

S neobičnim kutijama

Sanducima, ormarima

Navodno ima i miševa

Što podnijeti se može

Tu je još i mali vrt

Za koji ne marim

A i bunar

Kojeg se pomalo bojim

Iako donosi vodu

Potiče život

Slijedi 

Odlazak na proštenje

Veliko i bučno

Šareno i mirisno

Toči se gvirc

Ali najvažnije ipak su igračke

Oh, ponovno sam preokrenuo redoslijed

Prije svega ovoga

Valjalo je od rodbine

Dobiti koju novčanicu

Smeđu ili ljubičastu

Plava bila bi pravi pogodak

Navečer pak

Meka dunja

Toliko puna perja

Sva naduta

Nije važno što je ljeto

Spavam na oblacima

Godine su prolazile

Ah, toliko polako

Kuća i dvorište nisu se mijenjali

A ni naša baka

Uvijek sa šarenim rupcem

I crnom pregačom

Sjećate li se kolača s početka?

Nitko ih nije znao napraviti

Toliko sočnima i mekima

Samo naša baka

Ona koja se nije mijenjala

Koja je uvijek bila tu

Koja je bila vječna

Baš kao i samo vrijeme

Nedavno sam stajao 

Ispod staroga oraha u dvorištu

Kuća još stoji

Tu je i štala

I podrum

I pelnica

I tavan

Da, i bunar

Kojeg sam se pomalo bojao

Naginjem se

Presušio je

Okrećem se

Trava i korov vladaju dvorištem

Tor je napola srušen

Pilića nema

U podrumu nema ni vina

Koje je otac toliko volio

Okrećem se

I zatvaram drvenu kapiju za sobom

Baka spava

A vrijeme vječnosti završilo je