Ivan Meroveus | Otkucaj

probudio sam te
cvrkut na usnama probudio me
i tek poče skladanje melodije dana
do tada noću nasrtao sam na vjetrenjače
osjećajući pijesak u ustima
činilo se - nije bilo zrnevlja
dok okrugle kamene ploče
u dodirima otkrivale su dijabolična trenja
ali kružne vrtnje bile su oslobađajuće
i s njima počela su prepoznavanja

u svim ljudima ista os se ima
ista os probada zemlju za sve ljude
i zajednička mreža meridijana
pripada joj poput okvira srca
u nekoliko akorda
neočekivano trzne se po njima
negdje sjevernije od Amarne
a treperenje klizne zrncima
raznoseći val premreženim
kapilarama po tlu i vodom, zrakom
osjećaš li kako vrhom jagodice
taknuo sam ti djelić života na opni srca
i otkucaj i disaj u njemu
zapamtio sam i zapečatio
u ovom jutarnjem času
kao svjedočanstvo u kojem prostrijet ću
trenutak kad bio sam u osi vrtnje
i kad akordi glazbe u trzaju
dozvolili su mi osluškivanje
po svim umnoženim obodima krugova što se šire
sa samo jednim otkucajem srca