Ivan Meroveus | Bez tebe

riječi su suho pruće

koje skupljam na hrpe

za neke predstojeće hladnoće,

a htio bih da budu mladice

u drugačijem okruženju

od ovog besmisla nizbrdice;

i da umiju cvasti

žive, krvne i dobrostive,

i da se u želji mogu dopasti

oku, misli i kamenu.

Bez tebe

zrak je prepun lakrdije

i disati nije jednostavno,

srce se međ’ rebra skrije

kao krivac i podao griješnik

što otkucajima se odaje,

a kažu svi – i to je javno:

srce se na licitaru prodaje!

Bez tebe

ja ne dišem srcem –

muka je to, tuga i bijes –

jer tiho dogorijevam prućem

i nikad neću biti krijes,

i boli to kad se biti neće

onaj divnog cvata vrijes.