Božica Jelušić | Gospođa koja ljubi čvorka

 

Kažem li svijetu previše o sebi?

Tko me udiše u svom ličnom zraku?

Tko prati srce na svakom koraku,

Dok čitam gorku priču o Bat-Šebi?

Što tražim ispod guste ilovače,

Koja mi stope puni poput tijesta?

Ne volim više neka stara mjesta,

I u snu vidim drvo koje plače.

Svijet ima svoje sumnjive heroje,

I ne zna što je svečana tišina.

U huci stroja i cviljenju šina,

Glasovi čvorka više se ne broje.

Prolaze lica siva , tamna, vlažna;

Ciklo se vino u pehare toči.

Možda bih mogla odvratiti oči,

I biti sebi sudbonosno važna?