Kažem li svijetu previše o sebi?
Tko me udiše u svom ličnom zraku?
Tko prati srce na svakom koraku,
Dok čitam gorku priču o Bat-Šebi?
Što tražim ispod guste ilovače,
Koja mi stope puni poput tijesta?
Ne volim više neka stara mjesta,
I u snu vidim drvo koje plače.
Svijet ima svoje sumnjive heroje,
I ne zna što je svečana tišina.
U huci stroja i cviljenju šina,
Glasovi čvorka više se ne broje.
Prolaze lica siva , tamna, vlažna;
Ciklo se vino u pehare toči.
Možda bih mogla odvratiti oči,
I biti sebi sudbonosno važna?
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.