ponedjeljak, 8. studenoga 2021.

Tomislav Domović | Napuknuća


Mogao sam lagodno u zjenice nasuti mrak
kad su u vjetrometini škripale palice, korice i garež
Nisam, odrekao bih se vremena za suzu
A suza zrcalo je srca
Mogao sam izbjeći terete;
i Božje sedlo i vražji samar
Biti stakleni čovjek armiran dosadom
Nisam, u napuknućima je mjesto za zvijezde
A mogao sam mirno i ne zavoljeti te,
nitko ne bi primjetio da je zrak siromašniji za uzdah cvijeća
Nisam,
ni oči mi nisu staklene

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.