Rekao si čovječanstvu nešto o čemu
si trebao da šutiš Adame.
Rekao si im da imaju pravo izbora;
smiju čeznuti za slobodom,
ali im nikada nisi rekao da ona ostavlja posljedice.
Napravio si pomutnje na Zemlji
i doveo nas dvoje u fazu ogoljelosti
pred Bogom.
Priznajem Adame,
krivnja moja parira tvojoj,
nisam tako nevina kao što misle
želja za zabranjenim bila je jača.
Probudili smo zmiju,
tu pakosnu životinju u nama.
Pokreću nas pakosti pod okriljem slobode
i nemam pravog načina kako opisati
da Edenskim vrtom sada hodam ogoljena
odjenuta u svega par sušnih listova.
Ulazimo li kao grešni ljudi,
kao prvi koji će postati dio pakla
vlastitih grešaka Adame?
Načinjeni smo od istog rebra
istih ciljeva i žudnji.
Ovdje imali smo sve
a ostali smo prazni. Bez ičega.
Iz želje koja nam kola venama.
Želje za nedohvatljivim.
Pomutio si im razum .
Otkrio si im da nedostižno u nama
stvara najveće buntove.
No, zaslužuju znati Adame.
Na njima je hoće li zabranjeno
voće dotaknuti i živjeti na samom
rubu Edena, hoće li ogoljeni
hoditi kao ti i ja
u vapaju za čistoćom
koje više nema.
Hoće li ogoljeni istinom da umru?
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.