Jedna je davna nedjelja bila sva u krevetu,
U plahtama koje su pokrivale glave i tijela,
U jastucima koji su olakšavali grubi pad,
U romansama koje su stvarale ugođaj Skadarlije,
U dodirima koji su klizili po lelujavoj koži,
U dimu koji je skrivao lice jedno i drugo,
U voću koje je stajalo u maniri mrtve prirode
Na stolu, kao zaboravljena mimikrija,
U odgađanju doručka i ručka, zaboravu
Večere, u kimonu koji se kao galeb na moru
Preko stare fotelje odložio kao stvar koja
Je izgubila namjenu. Dan je vječno jutro,
Nedjelja kao tiho pomazanje, tijela koja se s
Dušom na kraju puta tiho razilaze.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.