Od Branimirove preko Strojarske
Do Autobusnog kolodvora,
Zadnji peroni.
Uski put uz zidove s grafitima
I raznim bojama.
Pogled na stanove u zgradi bez balkona,
Pogled na oljuštene zidove fasada,
Pogled na zatvorene dućane u nizu,
Na terase u ulici pokraj Branimirove.
Ogromno gradilište u sredini, zapuštena
Zgrada Nade Dimić. Nekadašnje tvornice.
Hodamo uz cestu, mladići na romobilima
Prolaze pokraj nas. Djevojke u dugim
Suknjama, sivilo koje presijeca blagožuta
Večer, i toplina, traperice s kojih je skinuta
Mrlja od farbanja, moja majica sa sitnom
Točkom od kave. Zagrebačka predvečerja.
Kave, pljeskavice na širokim terasama,
Konobari iza crnih maski izlaze iz kafića,
Miriše meso, i tišina, svuda uokolo nema
Bombi, ni rasprsnuća, kruh u ruci, maramice,
Kolodvori su pusti, kao i djeca koja šutke
Hodaju gradom, dok se oko njih grle ljudi
U širokom odijelima. I začas je noć.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.