One su nevažne posve, njihova slanost ne peče.
Samo niz obraz klize, rišući gibljiv puteljak.
Nikada neće doći gdje živi luckast veseljak,
Past će na golu zemlju, u tanjur uzničke leće.
One su izmišljene, same su sebi svrha,
Prije nego što krenu, u drvo željezo zarij.
U muzej pođi i uzmi stakleni lakrimarij
Pa ga obriši dobro i ispuni do vrha.
Ima i drukčijih tema, ovo je samo zastoj;
Činilo ti se da si vidio nešto u trku.
Te hormonalne stvari uvijek naprave zbrku.
Ti oko stvarne građe i pravih motiva nastoj.
Stoga dok olovku zagrizeš, kivan na Muze,
Ne posveti im više od prolazna momenta.
Ne mari, ništa ovdje ne vrijedi tvoga talenta:
Tu netko zbog ljubavi plače, ispušta staračke suze.
13. studenoga 2021.
Flora Green
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.