nedjelja, 14. studenoga 2021.

Božica Jelušić | Lake rime za lakrimarij




One su nevažne posve, njihova slanost ne peče.
Samo niz obraz klize, rišući gibljiv puteljak.
Nikada neće doći gdje živi luckast veseljak,
Past će na golu zemlju, u tanjur uzničke leće.

One su izmišljene, same su sebi svrha,
Prije nego što krenu, u drvo željezo zarij.
U muzej pođi i uzmi stakleni lakrimarij
Pa ga obriši dobro i ispuni do vrha.

Ima i drukčijih tema, ovo je samo zastoj;
Činilo ti se da si vidio nešto u trku.
Te hormonalne stvari uvijek naprave zbrku.
Ti oko stvarne građe i pravih motiva nastoj.

Stoga dok olovku zagrizeš, kivan na Muze,
Ne posveti im više od prolazna momenta.
Ne mari, ništa ovdje ne vrijedi tvoga talenta:
Tu netko zbog ljubavi plače, ispušta staračke suze.

13. studenoga 2021.
Flora Green

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.