Božica Jelušić | Javori, zadnja svjetlost

S javorima posljednje jedinstvo,

Dok im nokat magle nakit skida.

Kao zadnja svjetlost s tankog brida,

Otkida se naše posestrinstvo.

Zaspat ćemo na lisnatom logu,

Uz ježeve, kukuljice, bube.

A na plaha usta što se ljube,

Srijež će pasti, tama k'o u rogu.

U zoru će grane biti vlažne,

S tragom ognja po sivkastoj kori.

Bol boluje , tko se zajavori,

I tko vrti misli bogotražne.

Taj izgara k'o baklja kraj puta,

U mirisu baruta i dima.

Bijelom stipsom omata ga zima,

Ne zacijeli ruka otkinuta...

3. studenoga 2021.

F. G.

Fotografije: Jelena Lela Delić, (Koprivnički park)